Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 85, a. 6

O njezinu odnosu prema drugim krepostima

Prigovor 1. Čini se da je pokora prva od kreposti. Jer na ono u Mt 3: „Činite pokoru“, Glosa kaže: „Prva je krepost po pokori kazniti staroga čovjeka i mrziti poroke“.

Prigovor 2. Nadalje, odstupiti od cilja čini se da je prije nego pristupiti k cilju. No sve druge kreposti čine se da pripadaju pristupanju k cilju, jer se po svima čovjek usmjeruje na činjenje dobra. Pokora se pak čini usmjerenom na odstupanje od zla. Dakle, pokora se čini prijašnjom od svih drugih kreposti.

Prigovor 3. Nadalje, prije pokore grijeh je u duši. No u isto vrijeme s grijehom nijedna krepost ne nalazi se u duši. Dakle, nijedna krepost nije prije pokore, nego se ona sama čini prvom, koja drugima otvara pristup isključujući grijeh.

Naprotiv, pokora potječe iz vjere, nade i ljubavi, kako je već rečeno. Nije dakle pokora prva od kreposti.

Odgovaram: u krepostima se ne promatra vremenski red s obzirom na habituse, jer, budući da su kreposti povezane, kako je u drugome dijelu izloženo, sve u isto vrijeme počinju biti u duši. No kaže se da je jedna od njih prije druge po naravnome redu, koji se razmatra iz reda čina, prema tome naime kako čin jedne kreposti pretpostavlja čin druge kreposti. Prema tomu dakle valja reći da neki hvalevrijedni čini i vremenski mogu prethoditi činu i habitusu pokore, kao čini neoblikovane vjere i nade, i čin ropskoga straha. Čin pak i habitus ljubavi u isto su vrijeme s činom i habitusom pokore, i s habitusima drugih kreposti, jer, kako je u drugome dijelu izloženo, u opravdanju bezbožnika u isto je vrijeme pokret slobodnoga izbora prema Bogu, koji je čin vjere oblikovan po ljubavi, i pokret slobodnoga izbora protiv grijeha, koji je čin pokore. Od tih dvaju čina ipak prvi po naravi prethodi drugomu, jer čin je kreposti pokore protiv grijeha iz ljubavi prema Bogu, odakle je prvi čin razlog i uzrok drugoga. Tako dakle pokora nije jednostavno prva od kreposti, ni po vremenskome redu ni po naravnome redu, jer po naravnome redu jednostavno je prethode bogoslovne kreposti. No s obzirom na nešto prva je među ostalim krepostima po vremenskome redu, s obzirom na njezin čin koji se prvi javlja u opravdanju bezbožnika. No po naravnome redu čine se druge kreposti prijašnjima, kao što je ono što je po sebi prije onoga što je po akcidentu, jer druge se kreposti po sebi čine nužnima za dobro čovjeka, a pokora pod nekom pretpostavkom, naime prethodno postojećega grijeha; kao što je također rečeno oko odnosa sakramenta pokore prema drugim spomenutim sakramentima.

Odgovor na 1. prigovor: ta Glosa govori s obzirom na to da je čin pokore prvi vremenski među činima drugih kreposti.

Odgovor na 2. prigovor: u uzastopnim gibanjima odstupiti od cilja prije je vremenski nego stići k cilju; i prije po naravi koliko je s obzirom na subjekt, ili prema redu materijalnoga uzroka. No prema redu tvornoga i svršnoga uzroka, prije je stići k cilju, to je naime ono što djelatnik ponajprije namjerava. I taj se red ponajpače promatra u činima duše, kako se kaže u II. knjizi Physicorum.

Odgovor na 3. prigovor: pokora otvara pristup krepostima izgoneći grijeh po moći vjere i ljubavi, koje su po naravi prijašnje. Tako im ipak otvara pristup da one same u isto vrijeme ulaze s njom, jer u opravdanju bezbožnika u isto vrijeme s pokretom slobodnoga izbora prema Bogu i protiv grijeha jest otpuštenje krivnje i ulijevanje milosti, s kojom se u isto vrijeme ulijevaju sve kreposti, kako je u drugome dijelu izloženo.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.