Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 85, a. 5

O njezinu uzroku

Prigovor 1. Čini se da počelo pokore ne potječe iz straha. Pokora naime počinje u negodovanju zbog grijeha. No to pripada ljubavi, kako je gore rečeno. Dakle, pokora više nastaje iz ljubavi nego iz straha.

Prigovor 2. Nadalje, na pokoru se ljudi potiču po iščekivanju kraljevstva nebeskoga, prema onome u Mt 4: „Činite pokoru, približilo se naime kraljevstvo nebesko“. No kraljevstvo je nebesko objekt nade. Dakle, pokora više potječe iz nade nego iz straha.

Prigovor 3. Nadalje, strah je unutarnji čin čovjeka. No čini se da pokora ne potječe iz čovjekova djela, nego iz Božjega djela, prema onome u Jr 31: „Nakon što si me obratio, činio sam pokoru“. Dakle, pokora ne potječe iz straha.

Naprotiv, u Iz 26 kaže se: „Kao trudnica kad se približi porođaj, u bolovima viče u mukama svojim, tako postadosmo“, naime po pokori, a poslije se dodaje, prema drugome tekstu: „Od straha tvoga, Gospodine, začesmo, i mučismo se, i rodismo duh spasenja“, to jest spasonosne pokore, kako je po prethodnome bjelodano. Dakle, pokora potječe iz straha.

Odgovaram: o pokori možemo govoriti na dva načina. Na jedan način, s obzirom na habitus. I tako se neposredno od Boga ulijeva, bez nas koji kao glavni djelujemo, ali ipak ne bez nas koji pripravno surađujemo po nekim činima. Na drugi način možemo govoriti o pokori s obzirom na čine kojima surađujemo s Bogom koji djeluje u pokori. Kojih je čina prvo počelo Božje djelovanje koji obraća srce, prema onome u Tuž 5: „Obrati nas, Gospodine, k sebi, i obratit ćemo se“. Drugi je čin pokret vjere. Treći je čin pokret ropskoga straha, kojim se tko strahom od kazni odvraća od grijeha. Četvrti je čin pokret nade, kojim tko, u nadi u postizanje oproštenja, preuzima nakanu popravljanja. Peti je čin pokret ljubavi, kojim se nekome grijeh ne sviđa po samome sebi, a ne više zbog kazni. Šesti je čin pokret sinovskoga straha, kojim, zbog štovanja Boga, netko naknadu Bogu dragovoljno prikazuje. Tako je dakle bjelodano da čin pokore potječe iz ropskoga straha kao iz prvoga pokreta osjećaja koji k tome usmjeruje, a iz sinovskoga straha kao iz neposrednoga i bližega počela.

Odgovor na 1. prigovor: grijeh se prije počinje čovjeku ne sviđati, ponajpače grješniku, zbog kazni, na koje gleda ropski strah, nego zbog uvrede Boga ili sramote grijeha, što pripada ljubavi.

Odgovor na 2. prigovor: u približavanju kraljevstva nebeskoga razumijeva se dolazak kralja ne samo onoga koji nagrađuje, nego i onoga koji kažnjava. Zato je i, Mt 3, Ivan Krstitelj govorio: „Leglo gujinje, tko vam pokaza da bježite od gnjeva koji ima doći?“.

Odgovor na 3. prigovor: i sam pokret straha potječe iz čina Boga koji obraća srce, odakle se kaže u Pnz 5: „Tko će im dati da imaju takav um da me se boje?“. I zato time što pokora potječe iz straha, ne isključuje se to da potječe iz čina Boga koji obraća srce.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.