Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 85, a. 4

O njezinu subjektu

Prigovor 1. Čini se da subjekt pokore nije vlastito volja. Pokora je naime vrsta žalosti. No žalost je u požudnome dijelu, kao i radost. Dakle, pokora je u požudnome dijelu.

Prigovor 2. Nadalje, pokora je neka osveta, kako Augustin kaže u knjizi De poenitentia. No čini se da osveta pripada srditomu dijelu, jer je srdžba težnja za osvetom. Dakle, čini se da je pokora u srditome dijelu.

Prigovor 3. Nadalje, prošlost je vlastiti objekt pamćenja, prema Filozofu, u knjizi De memoria. No pokora je o prošlosti, kako je rečeno. Dakle, pokora je u pamćenju kao u subjektu.

Prigovor 4. Nadalje, ništa ne djeluje ondje gdje nije. No pokora isključuje grijehe iz svih moći duše. Dakle, pokora je u svakoj moći duše, a ne samo u volji.

Naprotiv, pokora je neka žrtva, prema onome u Psalmu: „Žrtva Bogu duh raskajan“. No prinijeti žrtvu čin je volje, prema onome u Psalmu: „Dragovoljno ću ti žrtvovati“. Dakle, pokora je u volji.

Odgovaram: o pokori možemo govoriti na dva načina. Na jedan način, ukoliko je neka strast. I tako, budući da je vrsta žalosti, u požudnome je dijelu kao u subjektu. Na drugi način, ukoliko je krepost. I tako je, kako je rečeno, vrsta pravednosti. Pravednost pak, kako je u drugome dijelu rečeno, ima za subjekt razumsku težnju, a to je volja. Zato je bjelodano da je pokora, ukoliko je krepost, u volji kao u subjektu. A njezin je vlastiti čin nakana popravljanja Bogu onoga što je protiv njega počinjeno.

Odgovor na 1. prigovor: taj razlog polazi od pokore ukoliko je strast.

Odgovor na 2. prigovor: tražiti osvetu iz strasti nad drugim pripada srditomu dijelu. No težiti za osvetom ili izvršiti osvetu iz razuma nad sobom ili nad drugim pripada volji.

Odgovor na 3. prigovor: pamćenje je spoznajna moć za prošlost. Pokora pak ne pripada spoznajnoj moći, nego težbenoj, koja pretpostavlja čin spoznajne. Zato pokora nije u pamćenju, nego ga pretpostavlja.

Odgovor na 4. prigovor: volja, kako je u prvome dijelu izloženo, pokreće sve druge moći duše. I zato nije neprikladno ako pokora, postojeći u volji, nešto u pojedinim moćima duše izvodi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.