Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 85, a. 2

Je li posebna krepost

Prigovor 1. Čini se da pokora nije posebna krepost. Čini se naime da je od istoga pojma radovati se dobrima prije učinjenima i žalostiti se zbog zala počinjenih. No radost zbog dobra prije učinjenoga nije posebna krepost, nego je neki hvalevrijedan osjećaj koji potječe iz ljubavi, kako je bjelodano po Augustinu, u XIV. knjizi De civitate Dei, odakle i Apostol, 1 Kor 13, kaže da se „ljubav ne raduje nepravdi, a raduje se istini“. Dakle, po jednakom razlogu pokora, koja je bol zbog prošlih grijeha, nije posebna krepost, nego je neki osjećaj koji potječe iz ljubavi.

Prigovor 2. Nadalje, svaka posebna krepost ima posebnu tvar, jer se habitusi razlikuju po činima, a čini po objektima. No pokora nema posebnu tvar, njezina su naime tvar prošli grijesi oko bilo koje tvari. Dakle, pokora nije posebna krepost.

Prigovor 3. Nadalje, ništa se ne izgoni osim po svojemu protivnome. No pokora izgoni sve grijehe. Dakle, oprečna je svim grijesima. Nije dakle posebna krepost.

Naprotiv, o njoj se daje posebna zapovijed zakona, kako je gore izloženo.

Odgovaram: kako je u drugome dijelu izloženo, vrste se habitusâ razlikuju prema vrstama činâ, i zato gdje se javlja poseban hvalevrijedan čin, ondje je nužno postaviti poseban habitus kreposti. Bjelodano je pak da se u pokori nalazi poseban pojam hvalevrijednoga čina, naime raditi na uništenju prošloga grijeha ukoliko je uvreda Boga, što ne pripada pojmu druge kreposti. Zato je nužno postaviti da je pokora posebna krepost.

Odgovor na 1. prigovor: od ljubavi potječe neki čin na dva načina. Na jedan način, kao od nje izveden. I takav kreposni čin ne zahtijeva drugu krepost osim ljubavi, kao ljubiti dobro i radovati se zbog njega, i žalostiti se zbog suprotnoga. Na drugi način neki čin potječe od ljubavi kao od ljubavi zapovjeđen. I tako, budući da ona zapovijeda svim krepostima, kao ona koja ih usmjeruje k svojemu cilju, čin koji potječe od ljubavi može također pripadati drugoj posebnoj kreposti. Ako se dakle u činu pokajnika promatra samo negodovanje zbog prošloga grijeha, to neposredno pripada ljubavi, kao i radovati se zbog prošlih dobara. No nakana djelovanja na brisanje prošloga grijeha zahtijeva posebnu krepost pod ljubavlju.

Odgovor na 2. prigovor: pokora doista ima stvarno općenitu tvar, ukoliko gleda na sve grijehe, ali ipak pod posebnim vidom, ukoliko se mogu popraviti po činu čovjeka koji surađuje s Bogom na svojemu opravdanju.

Odgovor na 3. prigovor: svaka posebna krepost izgoni habitus suprotnoga poroka, kao što bjelina izgoni crninu iz istoga subjekta. No pokora izgoni svaki grijeh djelotvorno, ukoliko djeluje na uništenje grijeha, kako se može otpustiti po božanskoj milosti dok čovjek surađuje. Zato ne slijedi da je opća krepost.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.