Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 82, a. 8

Mogu li heretici, šizmatici ili izopćeni tvoriti ovaj sakrament

Prigovor 1. Čini se da raščinjeni svećenik ne može tvoriti ovaj sakrament. Nitko naime ne tvori ovaj sakrament osim po vlasti posvećivanja koju ima. „No raščinjeni nema vlast posvećivanja, premda ima vlast krštenja“, kako kaže kanon. Dakle, čini se da raščinjeni prezbiter ne može posvetiti euharistiju.

Prigovor 2. Nadalje, onaj tko nešto daje može i oduzeti. No biskup daje prezbiteru vlast posvećivanja ređujući ga. Dakle, može mu je i oduzeti raščinjujući ga.

Prigovor 3. Nadalje, svećenik raščinjenjem ili gubi vlast posvećivanja, ili samo vršenje. No ne samo vršenje, jer tako raščinjeni ne bi izgubio više nego izopćeni, koji je lišen vršenja. Dakle, čini se da gubi vlast posvećivanja. I tako se čini da ne može tvoriti ovaj sakrament.

Naprotiv, Augustin u II. knjizi Contra Parmenianum dokazuje da otpadnici od vjere nisu lišeni krštenja po tome što se „onima koji se vraćaju po pokori ne vraća, i zato se prosuđuje da se ne može izgubiti“. No slično raščinjeni, ako se pomiri, ne treba se ponovno rediti. Dakle, nije izgubio vlast posvećivanja. I tako raščinjeni svećenik može tvoriti ovaj sakrament.

Odgovaram: vlast posvećivanja euharistije pripada biljegu svećeničkoga reda. Svaki pak biljeg, budući da se daje s nekim posvećenjem, neizbrisiv je, kako je gore rečeno, kao što su i posvećenja bilo kojih stvari trajna, te se ne mogu niti izgubiti niti ponoviti. Zato je bjelodano da se vlast posvećivanja ne gubi raščinjenjem. Kaže naime Augustin u II. knjizi Contra Parmenianum da je oboje, naime krštenje i red, sakrament, „i nekim se posvećenjem oboje čovjeku daje: i ono kada se krsti, i ono kada se ređuje. Zato katolicima nije dopušteno ni jedno ni drugo ponavljati“. I tako je bjelodano da raščinjeni svećenik može tvoriti ovaj sakrament.

Odgovor na 1. prigovor: taj kanon ne govori tvrdnjom, nego istraživanjem, kako se može razabrati iz sklopa teksta.

Odgovor na 2. prigovor: biskup ne daje vlast svećeničkoga reda vlastitom moću, nego instrumentalno, kao Božji poslužitelj, čiji se učinak po čovjeku ne može dokinuti, prema onome u Mt 19: „Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“. I zato biskup ne može ovu vlast oduzeti, kao što ni onaj koji krsti ne može oduzeti krsni biljeg.

Odgovor na 3. prigovor: izopćenje je ljekovito. I zato se izopćenima ne oduzima vršenje svećeničke vlasti kao zauvijek, nego radi popravljanja, do određenoga vremena. Raščinjenima se pak oduzima vršenje kao zauvijek osuđenima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.