Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 82, a. 7

Vrijedi li misa zloga svećenika manje nego dobroga

Prigovor 1. Čini se da heretici, šizmatici i izopćeni ne mogu posvećivati. Kaže naime Augustin da „izvan Katoličke crkve nema mjesta pravoj žrtvi“. A papa Leon kaže, a nalazi se u dekretima, I, pit. I, Aliter (naime drukčije nego u Crkvi, koja je tijelo Kristovo): „Niti su valjana svećeništva, niti prave žrtve“. No heretici, šizmatici i izopćeni odvojeni su od Crkve. Dakle, ne mogu tvoriti pravu žrtvu.

Prigovor 2. Nadalje, kako se ondje čita, papa Inocent kaže: „Arijevce i ostale takve pošasti, budući da njihove laike primamo pod slikom pokore, njihovi klerici ne čine se s dostojanstvom primanja svećeništva ili bilo kojega otajstva, kojima samo krštenje dopuštamo da je valjano“. No nitko ne može posvetiti euharistiju osim ako ima svećeničko dostojanstvo. Dakle, heretici i ostali takvi ne mogu tvoriti euharistiju.

Prigovor 3. Nadalje, onaj tko je izvan Crkve ne čini se da može išta činiti u osobi čitave Crkve. No svećenik koji posvećuje euharistiju to čini u osobi čitave Crkve, što je bjelodano iz toga što sve molitve iznosi u osobi Crkve. Dakle, čini se da oni koji su izvan Crkve, naime heretici i šizmatici i izopćeni, ne mogu posvetiti euharistiju.

Naprotiv, Augustin kaže u II. knjizi Contra Parmenianum, kao što je krštenje u njima, naime hereticima, šizmaticima i izopćenima, tako je i ređenje ostalo cjelovito. No po snazi ređenja svećenik može posvetiti euharistiju. Dakle, čini se da heretici, šizmatici i izopćeni, budući da u njima ostaje ređenje cjelovito, mogu posvetiti euharistiju.

Odgovaram: neki su rekli da heretici, šizmatici i izopćeni, jer su izvan Crkve, ne mogu tvoriti ovaj sakrament. No u tome se varaju. Jer, kako Augustin kaže u II. knjizi Contra Parmenianum: „Jedno je nešto uopće nemati, a drugo ne imati pravo, i slično je također jedno ne dati, a drugo ne dati pravo“. Oni dakle koji su, postavljeni unutar Crkve, primili vlast posvećivanja u ređenju svećeništva, s pravom doduše imaju vlast, ali se njome ne služe pravo ako se poslije po krivovjerju ili raskolu ili izopćenju odvoje od Crkve. Koji se pak tako odvojeni zarede, niti imaju s pravom vlast, niti se njome pravo služe. Da ipak i jedni i drugi imaju vlast, bjelodano je po tome što se, kako Augustin ondje kaže, kada se vrate jedinstvu Crkve, ponovno ne ređuju, nego se primaju u svojim redovima. I budući da je posvećenje euharistije čin koji slijedi vlast reda, oni koji su od Crkve odvojeni po krivovjerju ili raskolu ili izopćenju mogu doduše posvetiti euharistiju, koja od njih posvećena sadrži pravo tijelo i krv Kristovu, ali to ne čine pravo, nego griješe čineći. I zato ne primaju plod žrtve, koja je duhovna žrtva.

Odgovor na 1. prigovor: taj autoritet i slični imaju se razumjeti s obzirom na to da se izvan Crkve žrtva ne prikazuje s pravom. Zato izvan Crkve ne može biti duhovne žrtve, koja je prava istinom ploda, premda je prava istinom sakramenta, kao što je i gore rečeno da grješnik prima tijelo Kristovo sakramentalno, ali ne duhovno.

Odgovor na 2. prigovor: samo se za krštenje dopušta da je valjano kod heretika i šizmatika zato što mogu dopušteno krstiti u času nužde. No ni u kojem slučaju ne mogu dopušteno posvetiti euharistiju, ili druge sakramente podijeliti.

Odgovor na 3. prigovor: svećenik u misi u molitvama doduše govori u osobi Crkve, u čijem jedinstvu stoji. No u posvećenju sakramenta govori u Kristovoj osobi, čije mjesto u tome zauzima po vlasti reda. I zato, ako svećenik odcijepljen od jedinstva Crkve slavi misu, budući da ne gubi vlast reda, posvećuje pravo tijelo i krv Kristovu, ali budući da je odvojen od crkvenoga jedinstva, njegove molitve nemaju djelotvornost.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.