Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 82, a. 6

Može li svećenik grješnik tvoriti ovaj sakrament

Prigovor 1. Čini se da misa zloga svećenika ne vrijedi manje nego misa dobroga svećenika. Kaže naime Grgur u Registrumu: „Jao, u kako veliku zamku upadaju oni koji vjeruju da božanska i skrivena otajstva od jednih mogu biti više posvećena nego od drugih, kada jedan te isti Duh Sveti ta otajstva djelujući skriveno i nevidljivo posvećuje“. No ta se skrivena otajstva slave u misi. Dakle, misa zloga svećenika ne vrijedi manje nego misa dobroga.

Prigovor 2. Nadalje, kao što se krštenje podjeljuje od poslužitelja u Kristovoj moći, koji krsti, tako i ovaj sakrament, koji se posvećuje u Kristovoj osobi. No ne daje se bolje krštenje od boljega poslužitelja, kako je gore izloženo. Dakle, niti je bolja misa koju slavi bolji svećenik.

Prigovor 3. Nadalje, kao što se zasluge svećenika razlikuju po dobrome i boljemu, tako se razlikuju i po dobrome i zlome. Ako je dakle misa boljega svećenika bolja, slijedi da je misa zloga svećenika zla. Što je neprikladno, jer se zloća poslužitelja ne može preliti na Kristova otajstva; kako Augustin kaže u knjizi De baptismo. Dakle, niti je misa boljega svećenika bolja.

Naprotiv, nalazi se u I, pit. I: „Koliko svećenici budu dostojniji, toliko se lakše uslišavaju u potrebama za koje vape“.

Odgovaram: u misi valja razmatrati dvoje; naime sam sakrament, koji je glavno; i molitve koje se u misi čine za žive i mrtve. Što se dakle tiče sakramenta, ne vrijedi manje misa zloga svećenika nego dobroga, jer se i na jednoj i na drugoj strani tvori isti sakrament. Molitva se također koja biva u misi može razmatrati na dva načina. Na jedan način, ukoliko ima djelotvornost iz pobožnosti svećenika koji moli. I tako nema sumnje da je misa boljega svećenika plodonosnija. Na drugi način, ukoliko molitvu u misi izriče svećenik u osobi čitave Crkve, čiji je svećenik poslužitelj. Koja služba doduše i u grješnicima ostaje, kako je gore rečeno o Kristovoj službi. Zato je s obzirom na to plodonosna ne samo molitva svećenika grješnika u misi, nego i sve druge njegove molitve koje čini u crkvenim službama, u kojima nosi osobu Crkve. No njegove privatne molitve nisu plodonosne, prema onome u Izr 28: „Tko otklanja uho svoje da ne sluša zakona, i molitva će njegova biti mrska“.

Odgovor na 1. prigovor: Grgur ondje govori s obzirom na svetost božanskoga sakramenta.

Odgovor na 2. prigovor: u sakramentu krštenja ne čine se svečane molitve za sve vjernike kao u misi. I zato s obzirom na to nije slično. No slično je s obzirom na učinak sakramenta.

Odgovor na 3. prigovor: zbog sile Duha Svetoga, koji po jedinstvu ljubavi međusobno priopćuje dobra udova Kristovih, biva to da je privatno dobro koje je u misi dobroga svećenika plodonosno drugima. Privatno pak zlo jednoga čovjeka ne može drugomu naškoditi, osim po nekome pristanku, kako Augustin kaže u knjizi Contra Parmenianum.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.