III, q. 82, a. 2
Može li više svećenika u isto vrijeme posvetiti istu hostiju
Prigovor 1. Čini se da više svećenika ne može posvetiti jednu te istu hostiju. Gore je naime rečeno da više njih ne može jednoga krstiti. No nije manja snaga svećenika koji posvećuje nego čovjeka koji krsti. Dakle, također ne može više njih u isto vrijeme jednu hostiju posvetiti.
Prigovor 2. Nadalje, ono što se može učiniti po jednome, suvišno se čini po mnogima. A u Kristovim sakramentima ništa ne smije biti suvišno. Budući dakle da je jedan dovoljan za posvećivanje, čini se da više njih ne može jednu hostiju posvetiti.
Prigovor 3. Nadalje, kako Augustin kaže na Ivana, ovaj je sakrament sakrament jedinstva. No čini se da je jedinstvu protivno mnoštvo. Dakle, ne čini se prikladnim za ovaj sakrament da više svećenika posvećuje istu hostiju.
Naprotiv, prema običaju nekih crkava, svećenici, kada se nanovo zarede, suslave s biskupom koji ih ređuje.
Odgovaram: kako je gore rečeno, svećenik, kada se ređuje, postavlja se u stupanj onih koji su od Gospodina primili vlast posvećivanja na večeri. I zato, prema običaju nekih crkava, kao što su apostoli s Kristom koji je večerao sublagovali, tako novozaređeni suslave s biskupom koji ih ređuje. Niti se time ponavlja posvećenje nad istom hostijom, jer, kako Inocent III. kaže, nakana svih mora biti usmjerena na isti časak posvećenja.
Odgovor na 1. prigovor: za Krista se ne čita da je zajedno krstio s apostolima kada im je naložio službu krštenja. I zato nije sličan razlog.
Odgovor na 2. prigovor: kada bi svaki od svećenika djelovao vlastitom moću, bili bi suvišni drugi koji slave, ako jedan dostatno slavi. No budući da svećenik ne posvećuje osim u Kristovoj osobi, a mnogi su jedno u Kristu, stoga nije važno posvećuje li se ovaj sakrament po jednome ili po mnogima, osim što valja obdržavati obred Crkve.
Odgovor na 3. prigovor: euharistija je sakrament crkvenoga jedinstva, koje se promatra prema tome što su mnogi jedno u Kristu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.