Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 82, a. 1

Je li posvećivanje ovoga sakramenta vlastito svećeniku

Prigovor 1. Čini se da posvećenje ovoga sakramenta ne pripada vlastito svećeniku. Gore je naime rečeno da se ovaj sakrament posvećuje moću riječi koje su oblik ovoga sakramenta. No te se riječi ne mijenjaju bilo da ih govori svećenik bilo tko drugi. Dakle, čini se da ne samo svećenik, nego i bilo tko drugi može ovaj sakrament posvetiti.

Prigovor 2. Nadalje, svećenik ovaj sakrament tvori u Kristovoj osobi. No sveti je laik sjedinjen s Kristom po ljubavi. Dakle, čini se da i laik može ovaj sakrament tvoriti. Zato i Krizostom kaže na Mateja da je „svaki svetac svećenik“.

Prigovor 3. Nadalje, kao što se krštenje određuje za spasenje ljudi, tako i ovaj sakrament, kako je bjelodano iz gore rečenoga. No i laik može krstiti, kako je gore izloženo. Dakle, nije vlastito svećeniku tvoriti ovaj sakrament.

Prigovor 4. Nadalje, ovaj se sakrament usavršuje u posvećenju tvari. No druge tvari posvećivati, naime krizmu i sveto ulje i bolesničko ulje, pripada samo biskupu, čije posvećenje ipak nije tolikoga dostojanstva kao posvećenje euharistije, u kojoj je čitav Krist. Dakle, ne pripada vlastito svećeniku, nego samo biskupu, ovaj sakrament tvoriti.

Naprotiv, Izidor kaže u jednoj poslanici, a nalazi se u dekretima, dist. XXV: „K prezbiteru pripada sakrament tijela i krvi Gospodnje na Božjem oltaru tvoriti“.

Odgovaram: kako je gore rečeno, ovaj je sakrament tolikoga dostojanstva da se ne tvori osim u Kristovoj osobi. Tko god pak štogod čini u osobi drugoga, to mora bivati po vlasti koju mu je onaj udijelio. No kao što se kršteniku od Krista udjeljuje vlast primanja ovoga sakramenta, tako se svećeniku, kada se ređuje, podjeljuje vlast posvećivanja ovoga sakramenta u Kristovoj osobi, jer se time postavlja u stupanj onih kojima je Gospodin rekao: „Ovo činite meni na spomen“. I zato treba reći da je vlastito svećenicima tvoriti ovaj sakrament.

Odgovor na 1. prigovor: sakramentalna se moć nalazi u više stvari, a ne u samo jednoj, kao što se moć krštenja nalazi i u riječima i u vodi. Zato se i posvetna moć ne nalazi samo u samim riječima, nego i u vlasti predanoj svećeniku u njegovu posvećenju ili ređenju, kada mu biskup govori: „Primi vlast prikazivati žrtvu u Crkvi kako za žive tako i za mrtve“. Jer se i instrumentalna moć nalazi u više instrumenata po kojima djeluje glavni djelatnik.

Odgovor na 2. prigovor: pravedni je laik sjedinjen s Kristom duhovnim sjedinjenjem po vjeri i ljubavi, ali ne po sakramentalnoj vlasti. I zato ima duhovno svećeništvo za prikazivanje duhovnih žrtava, o kojima se govori u Psalmu: „Žrtva Bogu duh raskajan“, i Rim 12: „Prikažite svoja tijela za žrtvu živu“. Zato se i u 1 Pt 2 kaže: „Sveto svećeništvo za prinošenje duhovnih žrtava“.

Odgovor na 3. prigovor: primanje ovoga sakramenta nije tolike nužde kao primanje krštenja, kako je bjelodano iz gore rečenoga. I zato, premda u slučaju nužde laik može krstiti, ipak ne može ovaj sakrament tvoriti.

Odgovor na 4. prigovor: biskup prima vlast da djeluje u Kristovoj osobi nad njegovim otajstvenim tijelom, to jest nad Crkvom, koju vlast doduše svećenik ne prima u svome posvećenju, premda je može imati po biskupovu povjerenju. I zato ono što ne pripada raspodjeli otajstvenoga tijela nije pridržano biskupu, kao što je posvećenje ovoga sakramenta. K biskupu pak pripada ne samo predati narodu, nego i svećenicima, ono čime se mogu služiti u vlastitim službama. I budući da blagoslov krizme i svetoga ulja i bolesničkoga ulja, i drugoga što se posvećuje, na primjer oltara, crkve, ruha i posuđa, pruža neku prikladnost za usavršavanje sakramenata koji pripadaju službi svećenika, stoga se takva posvećenja pridržavaju biskupu, kao prvaku čitavoga crkvenog reda.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.