Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 81, a. 3

Kakvo je tijelo uzeo ili dao, naime trpeće ili netrpeće

Prigovor 1. Čini se da je Krist uzeo i dao učenicima svoje tijelo netrpeće. Jer na ono u Mt 17: „Preobrazi se pred njima“, neka Glosa kaže: „Ono tijelo koje je imao po naravi dao je učenicima na večeri, a ne smrtno i trpeće“. I u Lev 2, na ono: „Ako prinos tvoj bude iz tave“, Glosa kaže: „Križ, nad svime jak, učinio je Kristovo tijelo, koje se prije muke nije činilo prikladnim za jelo, poslije prikladnim“. No Krist je dao svoje tijelo kao prikladno za blagovanje. Dakle, dao je onakvo kakvo je imao poslije muke, naime netrpeće i besmrtno.

Prigovor 2. Nadalje, svako trpeće tijelo dodirom i blagovanjem trpi. Ako je dakle Kristovo tijelo bilo trpeće, dodirom i blagovanjem učenika bilo bi trpjelo.

Prigovor 3. Nadalje, sakramentalne riječi nisu sada veće moći kada ih izgovara svećenik u Kristovoj osobi, nego tada kada ih je izgovorio sam Krist. No sada se moću sakramentalnih riječi na oltaru posvećuje Kristovo tijelo netrpeće i besmrtno. Dakle, mnogo više tada.

Naprotiv, kako Inocent III. kaže: „Onakvo je tijelo tada dao učenicima kakvo je imao“. A imao je tada tijelo trpeće i smrtno. Dakle, trpeće i smrtno tijelo dao je učenicima.

Odgovaram: Hugo od svetoga Viktora držao je da je Krist prije muke u različita vremena uzeo četiri svojstva proslavljenoga tijela, naime tananost u rođenju, kada je izišao iz zatvorene djevičine utrobe; okretnost, kada je suhim nogama hodao po moru; sjaj, u preobraženju; netrpećost, na večeri, kada je svoje tijelo predao učenicima na blagovanje. I prema tomu, dao je svojim učenicima tijelo netrpeće i besmrtno. No ma kako bilo s ostalima, o kojima je gore rečeno što treba misliti, glede netrpećosti je ipak nemoguće da bude ono što se kaže. Bjelodano je naime da je isto pravo tijelo Kristovo bilo ono koje su učenici tada vidjeli u vlastitome obličju, i koje se uzimalo u sakramentalnom obličju. A nije bilo netrpeće ukoliko se gledalo u vlastitome obličju, štoviše bilo je pripravno za muku. Zato ni samo tijelo koje se davalo u sakramentalnom obličju nije bilo netrpeće. Ipak je na netrpeći način bilo pod sakramentalnim obličjem ono što je u sebi bilo trpeće, kao što je nevidljivo bilo ono što je u sebi bilo vidljivo. Jer kao što gledanje zahtijeva dodir tijela koje se gleda s okolnim posrednikom gledanja, tako trpnja zahtijeva dodir tijela koje trpi s onim što djeluje. Kristovo se pak tijelo, ukoliko je pod sakramentom, kako je gore rečeno, ne uspoređuje s onim što ga okružuje posredstvom vlastitih dimenzija, kojima se tijela dotiču, nego posredstvom dimenzija prilika kruha i vina. I zato su te prilike one koje trpe i koje se vide, a ne samo tijelo Kristovo.

Odgovor na 1. prigovor: za Krista se kaže da na večeri nije dao svoje tijelo smrtno i trpeće zato što ga nije dao na tjelesan i trpeći način. Križ pak čini Kristovo tijelo prikladnim za blagovanje ukoliko ovaj sakrament predstavlja Kristovu muku.

Odgovor na 2. prigovor: taj bi razlog vrijedio kada bi Kristovo tijelo, kao što je bilo trpeće, tako i na trpeći način bilo pod sakramentom.

Odgovor na 3. prigovor: kako je gore rečeno, akcidenti Kristova tijela nalaze se u ovome sakramentu iz stvarne popratnosti, a ne iz snage sakramenta, po kojoj je ondje supstancija Kristova tijela. I zato se moć sakramentalnih riječi proteže na to da pod ovim sakramentom bude tijelo, naime Kristovo, s bilo kojim akcidentima koji stvarno u njemu postoje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.