Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 81, a. 2

Je li dao Judi

Prigovor 1. Čini se da Krist Judi nije dao svoje tijelo. Kako se naime čita u Mt 26, pošto je Gospodin dao svoje tijelo i krv učenicima, rekao im je: „Od sada neću piti od ovoga trsova roda do onoga dana kada ću ga s vama piti novoga u kraljevstvu Oca svojega“. Iz čega se čini da su oni kojima je dao svoje tijelo i krv imali s njime ponovno piti. No Juda poslije nije s njime pio. Dakle, nije primio s ostalim učenicima tijelo Kristovo i krv.

Prigovor 2. Nadalje, Gospodin je ispunio ono što je zapovjedio, prema onome u Dj 1: „Poče Isus činiti i poučavati“. No on je sam zapovjedio u Mt 7: „Ne dajte svetinje psima“. Budući dakle da je sam znao da je Juda grješnik, čini se da mu nije dao svoje tijelo i krv.

Prigovor 3. Nadalje, o Kristu se izričito čita da je Judi pružio umočen kruh, Iv 13. Ako mu je dakle dao svoje tijelo, čini se da mu ga je dao pod zalogajem, ponajpače jer se ondje čita: „I nakon zalogaja uđe u njega Sotona“; gdje Augustin kaže: „Odavde se učimo koliko se treba čuvati loše primiti dobro. Ako se naime kori onaj koji ne rasuđuje, to jest ne razlikuje tijelo Gospodnje od ostale hrane, kako li će biti osuđen onaj koji k njegovu stolu, pretvarajući se da je prijatelj, pristupa kao neprijatelj?“ No s umočenim zalogajem nije primio tijelo Kristovo, kako Augustin kaže na ono u Iv 13: „Kada umoči kruh, dade ga Judi Šimuna Iškariotskoga, ne, kako misle neki koji nemarno čitaju, da je tada Juda sam primio tijelo Kristovo“. Dakle, čini se da Juda nije primio tijelo Kristovo.

Naprotiv, Krizostom kaže: „Juda, budući dionikom otajstava, nije se obratio. Zato njegovo zlodjelo biva s obiju strana strašnije: i zato što je s takvom nakanom pristupio otajstvima; i zato što pristupivši nije postao bolji, ni od straha, ni od dobročinstva, ni od časti“.

Odgovaram: Hilarije je držao, na Mateja, da Krist Judi nije dao svoje tijelo i krv. I to bi doista bilo prikladno, uzevši u obzir Judinu zloću. No budući da je Krist nama trebao biti primjer pravednosti, nije dolikovalo njegovu učiteljstvu da Judu, tajnoga grješnika, bez tužitelja i očitoga dokaza, odvoji od zajedništva drugih, da se time ne bi dao primjer crkvenim poglavarima da čine slično; i da sam Juda, time ogorčen, ne uzme povod za griješenje. I zato treba reći da je Juda s ostalim učenicima primio tijelo Gospodnje i krv, kako kaže Dionizije u knjizi De ecclesiastica hierarchia, i Augustin na Ivana.

Odgovor na 1. prigovor: to je Hilarijev razlog da pokaže kako Juda nije uzeo tijelo Kristovo. No ipak ne primorava. Jer Krist govori učenicima, iz čijega se zbora Juda sam odvojio, a nije ga Krist isključio. I zato Krist, koliko je do njega, pije vino u kraljevstvu Božjem i s Judom, ali je tu gozbu sam Juda odbacio.

Odgovor na 2. prigovor: Kristu je bilo poznato Judino bezakonje kao Bogu, ali mu nije bilo poznato na način na koji biva poznato ljudima. I zato Krist nije odbio Judu od pričesti, kako bi dao primjer da druge svećenike ne treba odbijati od takvih tajnih grješnika.

Odgovor na 3. prigovor: bez sumnje Juda pod umočenim kruhom nije uzeo tijelo Kristovo, nego običan kruh. No možda se, kako Augustin ondje kaže, „namakanjem kruha označava Judino pretvaranje, jer se neke stvari umaču da bi se obojile. Ako pak dobro neko ovdje označava namakanje“, naime slatkoću božanske dobrote, jer kruh od namakanja biva ukusniji, za nezahvalnost prema istome dobru ne bez razloga je uslijedila osuda. I zbog te nezahvalnosti ono što je dobro postalo mu je zlo, kao što biva oko onih koji nedostojno primaju tijelo Kristovo. I, kako Augustin ondje kaže: „Treba razumjeti da je Gospodin već prije bio podijelio svim svojim učenicima sakrament svoga tijela i krvi, gdje bijaše i sam Juda, kako Luka pripovijeda. A zatim se došlo do ovoga, gdje, prema Ivanovu pripovijedanju, Gospodin preko umočenoga i pruženoga zalogaja označava svoga izdajnika“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.