Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 81, a. 1

Je li sam Krist uzeo svoje tijelo i krv

Prigovor 1. Čini se da Krist nije uzeo svoje tijelo i krv. Ne treba naime o djelima i riječima Kristovim tvrditi ono što se ne prenosi autoritetom Svetoga pisma. No u evanđeljima se ne nalazi da je Krist jeo svoje tijelo ili pio krv. Ne treba dakle to tvrditi.

Prigovor 2. Nadalje, ništa ne može biti u samome sebi, osim možda s obzirom na dijelove, ukoliko je naime jedan njegov dio u drugome, kako se nalazi u IV. Physic. No ono što se jede i pije, nalazi se u onome koji jede i pije. Budući dakle da je čitav Krist u objema prilikama sakramenta, čini se da je bilo nemoguće da on sam primi ovaj sakrament.

Prigovor 3. Nadalje, dvostruko je uzimanje ovoga sakramenta, naime duhovno i sakramentalno. No duhovno nije dolikovalo Kristu, jer ništa nije primio od sakramenta. Pa prema tome niti sakramentalno, koje je bez duhovnoga nesavršeno, kako je gore izloženo. Dakle, Krist ni na koji način nije uzeo ovaj sakrament.

Naprotiv, Jeronim kaže Hedibiji: „Gospodin Isus sam je gost i gozba, on sam koji jede i koji biva pojeden“.

Odgovaram: neki su govorili da je Krist na večeri predao svoje tijelo i krv učenicima, ali da sam nije uzeo. No ne čini se da se to prikladno kaže. Jer Krist je ono što je drugima odredio za obdržavanje sam najprije obdržavao, odakle se i sam najprije htio krstiti prije nego što je drugima naložio krštenje, prema onome u Dj 1: „Poče Isus činiti i poučavati“. Zato je i sam najprije uzeo svoje tijelo i krv, a poslije predao svojim učenicima na uzimanje. I to je ono što se u Rut 3 na ono: „A kada se najede i napije...“ itd., kaže u Glosi da je „Krist jeo i pio na večeri kada je sakrament svoga tijela i krvi predao učenicima. Zato, jer su djeca zajedničari tijela i krvi, i sam postade dionik istih“.

Odgovor na 1. prigovor: u evanđeljima se čita da je Krist uzeo kruh i čašu. No ne treba shvatiti da je uzeo samo u ruke, kako neki kažu, nego je uzeo na onaj način na koji je predao drugima da uzmu. Zato, kada je učenicima rekao: „Uzmite i jedite“, i opet: „Uzmite i pijte“, treba shvatiti da je sam Gospodin uzimajući jeo i pio. Zato su i neki u stihovima rekli: „Kralj sjedi na večeri, okružen četom od dvanaestorice, sebe drži u rukama, sam se hrani sama hrana“.

Odgovor na 2. prigovor: kako je gore rečeno, Krist se, ukoliko je pod ovim sakramentom, ne uspoređuje s mjestom prema vlastitim dimenzijama, nego prema dimenzijama sakramentalnih prilika, tako da je na bilo kojemu mjestu gdje su te prilike sam Krist. I budući da su te prilike mogle biti u Kristovim rukama i u ustima, sam je čitav Krist mogao biti u svojim rukama i u svojim ustima. No to ne bi moglo biti ukoliko se uspoređuje s mjestom prema vlastitim prilikama.

Odgovor na 3. prigovor: kako je gore rečeno, učinak ovoga sakramenta nije samo porast posvećujuće milosti, nego i stvarna naslada duhovne slatkoće. Premda pak Kristu nije porasla milost iz primanja ovoga sakramenta, imao je ipak neku duhovnu nasladu u novome ustanovljenju ovoga sakramenta, odakle je sam govorio u Lk 22: „Žarko sam želio ovu Pashu blagovati s vama“, što Euzebije tumači o novome otajstvu ovoga Novoga zavjeta koje je predavao učenicima. I zato je blagovao duhovno, a slično i sakramentalno, ukoliko je svoje tijelo uzeo pod sakramentom, koji je sakrament svoga tijela razumio i uredio. Ipak drukčije nego što ostali primaju sakramentalno i duhovno, koji primaju porast milosti i trebaju sakramentalne znakove za shvaćanje istine.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.