Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 81, a. 4

Kako bi stajalo s Kristom pod ovim sakramentom da je bio pohranjen u trodnevlju smrti, ili pak posvećen

Prigovor 1. Čini se da Krist, ako bi ovaj sakrament u vrijeme njegove smrti bio čuvan u pokaznici, ili posvećen od nekoga od apostola, ne bi ondje umro. Smrt se naime Kristova dogodila po njegovoj muci. No Krist je na netrpeći način i tada bio u ovome sakramentu. Dakle, nije mogao umrijeti u ovome sakramentu.

Prigovor 2. Nadalje, u Kristovoj smrti njegova je krv bila odvojena od tijela. No u ovome su sakramentu zajedno Kristovo tijelo i krv. Dakle, Krist u ovome sakramentu ne bi umro.

Prigovor 3. Nadalje, smrt se događa odvajanjem duše od tijela. No u ovome se sakramentu sadrži kako Kristovo tijelo tako i duša. Dakle, u ovome sakramentu Krist nije mogao umrijeti.

Naprotiv, isti onaj Krist koji je bio na križu bio bi u sakramentu. No na križu je umirao. Dakle, i u sačuvanom sakramentu umro bi.

Odgovaram: tijelo Kristovo isto je u supstanciji u ovome sakramentu i u vlastitome obličju, ali ne na isti način, jer u vlastitome obličju dotiče okolna tijela po vlastitim dimenzijama, a ne ukoliko je u ovome sakramentu, kako je gore rečeno. I zato sve što pripada Kristu ukoliko je u sebi samome može se pripisati njemu i u vlastitome obličju i u sakramentu postojećemu, kao živjeti, umrijeti, trpjeti bol, biti oživljen ili neoživljen, i ostalo takvo. Sve pak što mu priliči po usporedbi s vanjskim tijelima može mu se pripisati u vlastitome obličju postojećemu, ali ne ukoliko je u sakramentu, kao biti ismijan, popljuvan, raspet, bičevan, i ostalo takvo. Zato su neki rekli u stihovima: „Čuvanu u posudi moći ćeš pridružiti urođenu bol, ali nanesena mu ne pristaje“.

Odgovor na 1. prigovor: kako je rečeno, trpnja priliči tijelu koje trpi po usporedbi s vanjskim djelatnikom. I zato Krist, ukoliko je pod sakramentom, ne može trpjeti. Može ipak umrijeti.

Odgovor na 2. prigovor: kako je gore rečeno, pod prilikom kruha tijelo je Kristovo iz snage posvećenja, a krv pod prilikom vina. No sada doduše, kada stvarno Kristova krv nije odvojena od njegova tijela, iz stvarne popratnosti i krv je Kristova pod prilikom kruha zajedno s tijelom, i tijelo pod prilikom vina zajedno s krvlju. No da je u vrijeme Kristove muke, kada je krv stvarno bila odvojena od tijela, bio posvećen ovaj sakrament, pod prilikom bi kruha bilo samo tijelo, a pod prilikom vina bila bi samo krv.

Odgovor na 3. prigovor: kako je gore rečeno, duša je Kristova u ovome sakramentu iz stvarne popratnosti, jer nije bez tijela, a ne iz snage posvećenja. I zato, da je tada bio ovaj sakrament posvećen ili sačuvan kada je duša stvarno bila odvojena od tijela, ne bi duša Kristova bila pod ovim sakramentom, ne zbog nedostatka moći riječi, nego zbog drukčijega stanja stvarnosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.