Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 8, a. 5

Je li milost po kojoj je on glava Crkve ista s njegovom habitualnom milošću po kojoj je on pojedinačni čovjek

Prigovor 1. Čini se da milost po kojoj je Krist glava Crkve nije ista s pojedinačnom milošću onoga čovjeka. Kaže naime Apostol u Rim 5, „ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo je obilatije milost Božja i dar u milosti jednoga čovjeka, Isusa Krista, izobilovala u mnogima“. No jedno je osobni grijeh samoga Adama, a drugo je istočni grijeh koji je prenio na potomke. Dakle, druga je osobna milost koja je vlastita samome Kristu, a druga je njegova milost ukoliko je glava Crkve, koja se od njega prenosi na druge.

Prigovor 2. Nadalje, habitusi se razlikuju prema činima. No prema jednom se činu u Kristu usmjeruje njegova osobna milost, naime prema posvećenju one duše, a prema drugom se činu usmjeruje milost glave, naime prema posvećivanju drugih. Dakle, druga je osobna milost samoga Krista, a druga je njegova milost ukoliko je glava Crkve.

Prigovor 3. Nadalje, kako je gore rečeno, u Kristu se razlikuje trostruka milost, naime milost sjedinjenja, milost glave i pojedinačna milost onoga čovjeka. No pojedinačna Kristova milost druga je od milosti sjedinjenja. Dakle, ona je također druga od milosti glave.

Naprotiv, kaže se u Iv 1, „od njegove punine svi mi primismo“. A po tome je on naša glava što od njega primamo. Dakle, po tome što ima puninu milosti, on je naša glava. A puninu milosti imao je po tome što je u njemu savršeno bila osobna milost, kako je gore rečeno. Dakle, po osobnoj milosti on je naša glava. I tako nije druga milost glave, a druga osobna milost.

Odgovaram: treba reći da svaka stvar djeluje ukoliko je biće u činu. A mora biti isti čin kojim je nešto u činu i kojim djeluje, pa je tako ista toplina kojom je vatra topla i kojom grije. Ipak, nije svaki čin kojim je nešto u činu dostatan za to da bude počelo djelovanja na druge, jer budući da je „djelatnik izvrsniji od onoga koji prima djelovanje“, kako kaže Augustin u XII Super Gen. ad Litt. i Filozof u III. De anima, potrebno je da onaj koji djeluje na druge ima čin prema nekoj uzvišenosti. Rečeno je pak gore da je u Kristovoj duši milost primljena prema najvećoj uzvišenosti. I stoga mu zbog uzvišenosti milosti koju je primio pripada da se ta milost prenosi na druge. Što pripada pojmu glave. I stoga je po biti ista osobna milost kojom je Kristova duša opravdana i njegova milost prema kojoj je glava Crkve koja opravdava druge, no razlikuje se po pojmu.

Odgovor na 1. prigovor: istočni grijeh u Adamu, koji je grijeh naravi, izveden je iz njegova osobnog grijeha, koji je osobni grijeh, jer je u njemu osoba pokvarila narav; posredstvom tog kvarenja, grijeh prvoga čovjeka prenosi se na potomke, ukoliko pokvarena narav kvari osobu. No milost se ne prenosi od Krista na nas posredstvom ljudske naravi, nego samo po osobnom djelovanju samoga Krista. Stoga u Kristu ne treba razlikovati dvostruku milost, od kojih bi jedna odgovarala naravi, a druga osobi, kao što se u Adamu razlikuje grijeh naravi i osobe.

Odgovor na 2. prigovor: različiti čini od kojih je jedan razlog i uzrok drugoga ne čine habitus različitim. A čin osobne milosti, koji je činiti svetim onoga koji je formalno posjeduje, razlog je opravdanja drugih, što pripada milosti glave. I odatle je da se po takvoj razlici ne mijenja bit habitusa.

Odgovor na 3. prigovor: osobna milost i milost glave usmjeruju se prema nekom činu, dok se milost sjedinjenja ne usmjeruje prema činu, nego prema osobnom bitku. I stoga se osobna milost i milost glave podudaraju u biti habitusa, ali ne i milost sjedinjenja. Premda se osobna milost može na neki način nazvati milošću sjedinjenja, ukoliko čini neku prikladnost za sjedinjenje. I prema tome, po biti je jedna milost sjedinjenja, milost glave i pojedinačna milost osobe, ali se razlikuje samo po pojmu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.