Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 79, a. 1

Podjeljuje li ovaj sakrament milost

Prigovor 1. Čini se da se po ovome sakramentu ne podjeljuje milost. Ovaj je naime sakrament duhovna hrana. No hrana se ne daje osim živomu. Budući dakle da je duhovni život po milosti, ovaj sakrament ne pristoji osim onomu tko već posjeduje milost. Dakle, po ovome se sakramentu ne podjeljuje milost kako bi se prvi put imala. Jednako tako niti zato da se poveća, jer duhovni rast pripada sakramentu potvrde, kako je rečeno. Dakle, po ovome se sakramentu milost ne podjeljuje.

Prigovor 2. Nadalje, ovaj se sakrament uzima kao stanovita duhovna okrepa. No duhovna okrepa više pripada uporabi milosti negoli postizanju milosti. Dakle, čini se da se po ovome sakramentu milost ne podjeljuje.

Prigovor 3. Nadalje, kako je gore rečeno, „u ovome se sakramentu tijelo Kristovo prinosi za spasenje tijela, a krv za spasenje duše“. No tijelo nije subjekt milosti, nego duša, kako se imalo u drugom dijelu. Dakle, u najmanju ruku što se tiče tijela po ovome se sakramentu milost ne podjeljuje.

Naprotiv, Gospodin veli u Iv 6: „kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta“. No duhovni je život po milosti. Dakle, po ovome se sakramentu milost podjeljuje.

Odgovaram: učinak se ovoga sakramenta mora razmotriti, prvo doista i ponajviše, iz onoga što se u ovome sakramentu sadrži, a to je Krist. Koji je kao što je, vidljivo dolazeći na svijet, svijetu podijelio život milosti, prema onome u Iv 1: „milost i istina postade po Isusu Kristu“; tako, dolazeći u čovjeka sakramentalno, proizvodi život milosti, prema onome u Iv 6: „tko mene jede, živjet će po meni“. Otkuda i Ćiril veli: „životvorna Riječ Božja, sjedinjujući se s vlastitim tijelom, učinila ga je životvornim. Dolikovalo je dakle da se našim tijelima na neki način sjedini po svojemu svetom tijelu i dragocjenoj krvi, koje primamo u životvornu blagoslovu u kruhu i vinu“. Drugo, razmatra se iz onoga što se ovim sakramentom predstavlja, a to je Kristova muka, kako je gore rečeno. I stoga učinak koji je Kristova muka proizvela u svijetu, ovaj sakrament proizvodi u čovjeku. Otkuda povodom onoga u Iv 19, „odmah poteče krv i voda“, Krizostom veli: „budući da odatle sveta otajstva primaju početak, kad pristupaš k strašnomu kaležu, kao da ćeš piti iz samoga Kristova rebra, tako pristupi“. Otkuda i sam Gospodin veli u Mt 26: „ovo je krv moja, koja će se za vas proliti na oproštenje grijeha“. Treće, učinak se ovoga sakramenta razmatra iz načina na koji se ovaj sakrament predaje, a predaje se na način hrane i pića. I stoga svaki učinak koji tvarna hrana i piće proizvode s obzirom na tjelesni život, to jest što uzdržava, povećava, obnavlja i veseli, sve to ovaj sakrament proizvodi s obzirom na duhovni život. Otkuda Ambrozije veli u knjizi De sacramentis: „ovaj je kruh kruh vječnoga života, koji podupire supstanciju naše duše“. A Krizostom veli povodom Ivana: „pruža sebe nama koji želimo i doticati i jesti i grliti“. Otkuda i sam Gospodin veli u Iv 6: „tijelo je moje uistinu jelo, i krv je moja uistinu piće“. Četvrto, učinak se ovoga sakramenta razmatra iz prilika u kojima se ovaj sakrament predaje. Otkuda i Augustin na istome mjestu veli: „Gospodin je naš svoje tijelo i krv preporučio u onim stvarima koje se u jedno svode iz mnogih; jer jedno, naime kruh, od mnogih zrnaca u jedno postoji, a drugo, naime vino, iz mnogih grozdova istječe“. I stoga sam na drugom mjestu povodom Ivana veli: „o sakramente pobožnosti, o znače jedinstva, o vezo ljubavi“. I budući da su Krist i njegova muka uzrok milosti, a duhovna okrepa i ljubav bez milosti ne mogu biti, iz svega je navedenoga očito da ovaj sakrament podjeljuje milost.

Odgovor na 1. prigovor: ovaj sakrament po samome sebi ima snagu podjeljivanja milosti, niti itko ima milost prije primanja ovoga sakramenta osim iz neke želje za njim, bilo po samome sebi, kao odrasli, bilo željom Crkve, kao djeca, kako je gore rečeno. Otkuda iz djelotvornosti njegove snage proizlazi to da i iz same želje za njim netko postiže milost po kojoj se duhovno oživljuje. Preostaje dakle da se onda kada se sam sakrament stvarno prima, milost povećava i duhovni se život usavršuje. Drukčije ipak negoli po sakramentu potvrde, u kojemu se povećava i usavršuje milost za ustrajanje protiv vanjskih napada Kristovih neprijatelja. No po ovome se sakramentu milost povećava i duhovni život usavršuje zato da čovjek u samome sebi postoji savršen po sjedinjenju s Bogom.

Odgovor na 2. prigovor: ovaj sakrament podjeljuje milost duhovno, s krepošću ljubavi. Otkuda Damaščanin uspoređuje ovaj sakrament s ugljenom koji je Izaija vidio, Iz 6: „ugljen naime nije obično drvo, nego sjedinjeno s ognjem; tako i kruh pričesti nije običan kruh, nego sjedinjen s božanstvom“. Kako pak Grgur veli u duhovskoj homiliji: „ljubav Božja nije besposlena; velika naime čini ako postoji“. I stoga se po ovome sakramentu, koliko je do njegove snage, ne podjeljuje samo habitus milosti i kreposti, nego se također potiče u čin, prema onome u 2 Kor 5: „ljubav nas Kristova nagoni“. I odatle je što se po snazi ovoga sakramenta duša duhovno okrepljuje, time što se duša naslađuje i na neki način opija slašću božanske dobrote, prema onome u Pj 5: „jedite, prijatelji, i pijte; i opijte se, premili“.

Odgovor na 3. prigovor: budući da sakramenti djeluju prema sličnosti po kojoj označuju, stoga se po stanovitom prispodobljenju veli da se u ovome sakramentu „tijelo prinosi za spasenje tijela, a krv za spasenje duše“, premda oboje na spasenje obojega djeluje, budući da je pod obojim čitav Krist, kako je gore rečeno. I premda tijelo nije neposredni subjekt milosti, iz duše se ipak učinak milosti prelijeva na tijelo, dok u sadašnjosti „svoje udove pružamo kao oružje pravednosti Bogu“, kako stoji u Rim 6; a u budućnosti će naše tijelo baštiniti neraspadljivost i slavu duše.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.