Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 78, a. 4

O snazi obaju oblika

Prigovor 1. Čini se da u spomenutim riječima oblikâ nema neke stvorene snage koja djelotvorno izvodi posvećenje. Veli naime Damaščanin u IV. knjizi: „samo snagom Duha Svetoga biva pretvorba kruha u tijelo Kristovo“. No snaga je Duha Svetoga nestvorena snaga. Dakle, nikakvom stvorenom snagom ovih riječi ne tvori se ovaj sakrament.

Prigovor 2. Nadalje, čudesna djela ne nastaju nekom stvorenom snagom, nego samom božanskom snagom, kako se imalo u prvom dijelu. No pretvorba kruha i vina u tijelo i krv Kristovu nije manje čudesno djelo negoli stvaranje stvari ili pak oblikovanje tijela Kristova u djevičanskoj utrobi, koja doista nikakvom stvorenom snagom nisu mogla nastati. Dakle, niti se ovaj sakrament posvećuje nekom stvorenom snagom spomenutih riječi.

Prigovor 3. Nadalje, spomenute riječi nisu jednostavne, nego sastavljene od mnogih; niti se izgovaraju u isto vrijeme, nego postupno. Spomenuta pak pretvorba, kako je gore rečeno, biva u trenu, otkuda treba da biva jednostavnom snagom. Dakle, ne biva po snazi ovih riječi.

Naprotiv, Ambrozije veli u knjizi De sacramentis: „ako je tolika snaga u govoru Gospodina Isusa da je počelo biti ono što nije bilo, koliko je više djelotvoran da bude ono što je bilo i da se u drugo promijeni? I tako ono što bijaše kruh prije posvećenja, već je tijelo Kristovo poslije posvećenja, jer Kristov govor stvorenje mijenja“.

Odgovaram: neki su rekli da nema nikakve stvorene snage niti u spomenutim riječima za vršenje transsupstancijacije, niti pak u drugim oblicima sakramenata ili u samim sakramentima za uvođenje učinaka sakramenata. Što se, kako je gore rečeno, i riječima svetaca protivi i umanjuje dostojanstvo sakramenata Novoga zakona. Otkuda, budući da je ovaj sakrament dostojniji od ostalih, kako je gore rečeno, dosljedno je da u formalnim riječima ovoga sakramenta postoji stanovita stvorena snaga za vršenje pretvorbe ovoga sakramenta, oruđevna ipak, kao i u drugim sakramentima, kako je gore rečeno. Budući naime da se ove riječi izgovaraju iz Kristove osobe, po njegovu nalogu primaju oruđevnu snagu od Krista, kao što i ostala njegova djela ili riječi imaju instrumentalno spasenjsku snagu, kako se imalo gore.

Odgovor na 1. prigovor: kada se kaže da se samo snagom Duha Svetoga kruh pretvara u tijelo Kristovo, ne isključuje se oruđevna snaga koja se nalazi u obliku ovoga sakramenta; kao što se, kada se kaže da sam kovač pravi nož, ne isključuje snaga čekića.

Odgovor na 2. prigovor: čudesna djela nijedno stvorenje ne može činiti kao glavni djelatnik, može ih ipak činiti instrumentalno, kao što je sam dodir Kristove ruke izliječio gubavca. I na taj način njegove riječi pretvaraju kruh u tijelo Kristovo. Što doista nije bilo moguće pri začeću Kristova tijela, kojim se tijelo Kristovo oblikovalo, da naime nešto što proistječe iz tijela Kristova ima oruđevnu snagu za oblikovanje samoga tijela. U stvaranju također nije bilo neke krajnje točke na kojoj bi se oruđevno djelovanje stvorenja moglo završiti. Stoga nije slično.

Odgovor na 3. prigovor: spomenute riječi kojima biva posvećenje djeluju sakramentalno. Otkuda pretvorbena snaga koja se nalazi u oblicima ovih sakramenata slijedi označenje, koje se završava pri izgovaranju posljednje riječi. I stoga u posljednjem trenu izgovaranja riječi spomenute riječi postižu tu snagu, u povezanosti ipak s onim što prethodi. I ta je snaga jednostavna s obzirom na označeno, premda u samim riječima izvana izgovorenima postoji stanoviti sastav.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.