III, q. 77, a. 3
Mogu li takvi akcidenti promijeniti neko vanjsko tijelo
Prigovor 1. Čini se da prilike koje ostaju u ovome sakramentu ne mogu promijeniti ništa izvanjsko. Dokazuje se naime u VII. Metaphys. da oblici koji su u tvari nastaju od oblika koji su u tvari, a ne od oblika koji su bez tvari, zato što slično proizvodi sebi slično. No sakramentalne su prilike oblici bez tvari, jer ostaju bez subjekta, kako je iz rečenoga očito. Dakle, ne mogu promijeniti vanjsku tvar uvodeći neki oblik.
Prigovor 2. Nadalje, kada prestane djelovanje prvoga djelatnika, nužno prestaje djelovanje oruđa, kao što se, kad kovač miruje, čekić ne miče. No svi akcidentalni oblici djeluju instrumentalno u snazi supstancijalnoga oblika kao glavnoga djelatnika. Budući dakle da u ovome sakramentu ne ostaje supstancijalni oblik kruha i vina, kako se imalo gore, čini se da preostali akcidentalni oblici ne mogu djelovati na promjenu vanjske tvari.
Prigovor 3. Nadalje, ništa ne djeluje izvan svoje vrste, jer učinak ne može biti jači od uzroka. No sakramentalne su prilike sve redom akcidenti. Dakle, ne mogu promijeniti vanjsku tvar, u najmanju ruku ne na supstancijalni oblik.
Naprotiv, kada ne bi mogle mijenjati vanjska tijela, ne bi se mogle osjetiti; osjeća se naime nešto po tome što se osjetilo mijenja od osjetnine, kako se veli u II. De anima.
Odgovaram: budući da svako pojedino biće djeluje ukoliko je biće u činu, dosljedno je da se svako pojedino biće, kako se odnosi prema bitku, tako odnosi i prema djelovanju. Budući da je dakle, prema rečenomu, sakramentalnim prilikama božanskom snagom dano da ostanu u svojemu bitku koji su imale dok je postojala supstancija kruha i vina, dosljedno je da također ostanu i u svojemu djelovanju. I stoga svako djelovanje koje su mogle vršiti dok je postojala supstancija kruha i vina, mogu vršiti i kada supstancija kruha i vina prelazi u tijelo i krv Kristovu. Otkuda nema sumnje da mogu promijeniti vanjska tijela.
Odgovor na 1. prigovor: sakramentalne prilike, premda su oblici koji postoje bez tvari, zadržavaju ipak isti bitak koji su prije imale u tvari. I stoga se prema svojemu bitku prispodobljuju oblicima koji su u tvari.
Odgovor na 2. prigovor: tako djelovanje akcidentalnoga oblika ovisi o djelovanju supstancijalnoga oblika, kao što bitak akcidenta ovisi o bitku supstancije. I stoga, kao što se božanskom snagom daje sakramentalnim prilikama da mogu biti bez supstancije, tako im se daje da mogu djelovati bez supstancijalnoga oblika, snagom Boga, o kojemu kao o prvome djelatniku ovisi svako djelovanje i supstancijalnoga i akcidentalnoga oblika.
Odgovor na 3. prigovor: promjena koja smjera k supstancijalnomu obliku ne biva od supstancijalnoga oblika neposredno, nego posredovanjem djelatnih i trpnih kakvoća, koje djeluju u snazi supstancijalnoga oblika. Ta se pak oruđevna snaga čuva u sakramentalnim prilikama božanskom snagom kao što je i prije bila. I stoga mogu djelovati na supstancijalni oblik instrumentalno, na koji način nešto može djelovati iznad svoje vrste, ne kao vlastitom snagom, nego snagom glavnoga djelatnika.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.