Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 77, a. 2

Je li dimenzionalna količina subjekt drugih akcidenata

Prigovor 1. Čini se da u ovome sakramentu dimenzionalna količina kruha ili vina nije subjekt drugih akcidenata. Akcident naime nema akcidenta, jer nijedan oblik ne može biti subjekt, budući da biti podložan pripada svojstvu tvari. No dimenzionalna je količina stanoviti akcident. Dakle, dimenzionalna količina ne može biti subjekt drugih akcidenata.

Prigovor 2. Nadalje, kao što se količina individuira iz supstancije, tako i drugi akcidenti. Ako dakle dimenzionalna količina kruha ili vina ostaje individuirana prema ranije posjedovanu bitku, u kojemu se čuva, jednakim razlogom i drugi akcidenti ostaju individuirani prema bitku koji su prije imali u supstanciji. Nisu dakle u dimenzionalnoj količini kao u subjektu, budući da se svaki akcident individuira po svojemu subjektu.

Prigovor 3. Nadalje, među drugim akcidentima kruha i vina koji ostaju, zamjećuju se također osjetilom rijetko i gusto. Koji ne mogu biti u dimenzionalnoj količini postojećoj mimo tvari, jer je rijetko ono što ima malo tvari pod velikim dimenzijama; a gusto ono što ima mnogo tvari pod malim dimenzijama, kako se veli u IV. Physic. Dakle, čini se da dimenzionalna količina ne može biti subjekt akcidenata koji ostaju u ovome sakramentu.

Prigovor 4. Nadalje, količina odijeljena od subjekta čini se da je matematička količina, koja nije subjekt osjetilnih kakvoća. Budući dakle da su akcidenti koji ostaju u ovome sakramentu osjetilni, čini se da ne mogu biti u ovome sakramentu kao u subjektu u količini kruha i vina koja ostaje poslije posvećenja.

Naprotiv, kakvoće nisu djeljive osim po akcidentu, naime s obzirom na subjekt. Dijele se pak kakvoće koje ostaju u ovome sakramentu diobom dimenzionalne količine, kako je osjetilu očito. Dakle, dimenzionalna je količina subjekt akcidenata koji ostaju u ovome sakramentu.

Odgovaram: nužno je reći da su drugi akcidenti koji ostaju u ovome sakramentu kao u subjektu u preostaloj dimenzionalnoj količini kruha ili vina. Prvo doista po tome što se osjetilu pokazuje da je ondje neko protežno tijelo obojeno i drugim akcidentima zahvaćeno, a u takvim se stvarima osjetilo ne vara. Drugo, zato što je prvo raspoloženje tvari dimenzionalna količina, otkuda je i Platon postavio prve razlike tvari veliko i malo. I budući da je prvi subjekt tvar, dosljedno je da se svi drugi akcidenti odnose na subjekt posredovanjem dimenzionalne količine, kao što se i prvim subjektom boje naziva površina, zbog čega su neki tvrdili da su dimenzije supstancije tijelâ, kako se veli u III. Metaphys. I zato što, kad se oduzme subjekt, akcidenti ostaju prema bitku koji su prije imali, dosljedno je da svi akcidenti ostaju utemeljeni na dimenzionalnoj količini. Treće zato što, budući da je subjekt počelo individuacije akcidenata, treba ono što se postavlja kao subjekt nekih akcidenata na neki način biti počelo individuacije. Pojmu je naime individue svojstveno da ne može biti u više njih. Što se doista događa na dva načina. Na jedan način zato što nije naravno da u nečemu bude, i na taj način nematerijalni oblici odijeljeni, po sebi opstojeći, također su po samima sebi individualni. Na drugi način po tome što je supstancijalni ili akcidentalni oblik doista prirođen biti u nečemu, ali ne u više njih, kao ova bjelina koja je u ovome tijelu. Što se dakle tiče prvoga, tvar je počelo individuacije svim prianjajućim oblicima, jer budući da su takvi oblici, koliko je do njih, prirođeni biti u nečemu kao u subjektu, čim se neki od njih primi u tvari koja nije u drugome, više ni sam oblik tako postojeći ne može biti u drugome. Što se pak tiče drugoga, valja reći da je počelo individuacije dimenzionalna količina. Po tome naime nešto ima narav da bude samo u jednome što je u sebi nepodijeljeno i odijeljeno od svih drugih. Dioba pak pripada supstanciji s obzirom na količinu, kako se veli u I. Physic. I stoga je sama dimenzionalna količina stanovito počelo individuacije takvim oblicima, ukoliko su naime različiti oblici brojem u različitim dijelovima tvari. Otkuda sama dimenzionalna količina po sebi ima stanovitu individuaciju, tako da možemo zamisliti više crta iste vrste koje se razlikuju položajem, koji ulazi u pojam ove količine; pristoji naime dimenziji da bude količina koja ima položaj. I stoga radije dimenzionalna količina može biti subjekt drugih akcidenata negoli obratno.

Odgovor na 1. prigovor: akcident po sebi ne može biti subjekt drugoga akcidenta, jer ne postoji po sebi. No prema tome što je u drugome, jedan se akcident naziva subjektom drugoga, ukoliko se jedan akcident prima u subjektu posredovanjem drugoga, kao što se površina naziva subjektom boje. Otkuda, kada se akcidentu božanski podari da po sebi postoji, može također po sebi biti subjekt drugoga akcidenta.

Odgovor na 2. prigovor: drugi akcidenti, i prema tome kako su bili u supstanciji kruha, individuirali su se posredovanjem dimenzionalne količine, kako je rečeno. I stoga je radije dimenzionalna količina subjekt drugih akcidenata koji ostaju u ovome sakramentu negoli obratno.

Odgovor na 3. prigovor: rijetko i gusto jesu stanovite kakvoće koje prate tijela po tome što imaju mnogo ili malo tvari pod dimenzijama, kao što i svi drugi akcidenti proizlaze iz načela supstancije. I kao što se, kad se oduzme supstancija, božanskom snagom čuvaju drugi akcidenti; tako se, kad se oduzme tvar, božanskom snagom čuvaju kakvoće koje prate tvar, kao rijetko i gusto.

Odgovor na 4. prigovor: matematička količina ne apstrahira od zamislive tvari, nego od osjetilne tvari, kako se veli u VII. Metaphys. Naziva se pak osjetilnom tvari po tome što je podvrgnuta osjetilnim kakvoćama. I stoga je bjelodano da dimenzionalna količina koja ostaje u ovome sakramentu bez subjekta nije matematička količina.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.