Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 77, a. 1

Jesu li akcidenti koji ostaju bez subjekta

Prigovor 1. Čini se da akcidenti ne ostaju u ovome sakramentu bez subjekta. Ništa naime neuredno ili varljivo ne smije biti u ovome sakramentu istine. No to da akcidenti budu bez subjekta protivno je poretku stvari koji je Bog usadio naravi. Čini se također da pripada stanovitom prividu, budući da su akcidenti znakovi naravi subjekta. Dakle, u ovome sakramentu nema akcidenata bez subjekta.

Prigovor 2. Nadalje, ne može nastati, čak ni čudesno, da se definicija stvari od nje odvoji; ili da jednoj stvari pristoji definicija druge, primjerice da čovjek, ostajući čovjek, bude nerazumna životinja. Na to bi naime slijedilo da bi proturječnosti bile istodobno, „jer ono što označuje ime stvari, jest definicija“, kako se veli u IV. Metaphys. No definiciji akcidenta pripada da bude u subjektu, a definiciji supstancije da po sebi opstoji ne u subjektu. Ne može se dakle čudesno dogoditi da u ovome sakramentu budu akcidenti bez subjekta.

Prigovor 3. Nadalje, akcident se individuira iz subjekta. Ako dakle akcidenti ostaju u ovome sakramentu bez subjekta, neće biti pojedinačni, nego opći. Što je očito neistinito, jer tako ne bi bili osjetilni, nego samo spoznatljivi.

Prigovor 4. Nadalje, akcidenti posvećenjem ovoga sakramenta ne stječu nikakav sastav. No prije posvećenja nisu bili sastavljeni niti od tvari i oblika, niti od onoga po čemu jest i onoga što jest. Dakle, niti poslije posvećenja nisu sastavljeni na jedan od tih načina. Što je neprikladno, jer bi tako bili jednostavniji od anđelâ; dok su ipak ti akcidenti osjetilni. Dakle, akcidenti ne ostaju u ovome sakramentu bez subjekta.

Naprotiv, Grgur veli u vazmenoj homiliji da su „sakramentalne prilike nazivi onih stvarnosti koje su prije bile, naime kruha i vina“. I tako, budući da ne ostaje supstancija kruha i vina, čini se da su takve prilike bez subjekta.

Odgovaram: akcidenti kruha i vina, za koje se osjetilom zamjećuje da u ovome sakramentu ostaju poslije posvećenja, nisu kao u subjektu u supstanciji kruha i vina, koja ne ostaje, kako se imalo gore. Niti pak u supstancijalnom obliku, koji ne ostaje; a kad bi i ostao, ne bi mogao biti subjekt, kako je očito po Boetiju u knjizi De Trinitate. Bjelodano je također da takvi akcidenti nisu u supstanciji tijela i krvi Kristove kao u subjektu, jer supstancija ljudskoga tijela nipošto ne može tim akcidentima biti zahvaćena; niti je moguće da se tijelo Kristovo, budući proslavljeno i netrpeće, preinači za primanje takvih kakvoća. Vele pak neki da se nalaze, kao u subjektu, u okolnom zraku. No ni to ne može biti. Prvo doista zato što zrak nije prijemljiv za takve akcidente. Drugo, zato što takvi akcidenti nisu ondje gdje je zrak. Štoviše, na kretanje tih prilika zrak se potiskuje. Treće, zato što akcidenti ne prelaze iz subjekta u subjekt, tako da naime brojčano isti akcident koji je najprije bio u jednom subjektu poslije postane u drugome. Akcident naime broj prima od subjekta. Otkuda ne može biti da on, ostajući brojčano isti, bude katkada u ovome, a katkada u drugom subjektu. Četvrto zato što, budući da se zrak ne ogoljuje od vlastitih akcidenata, u isto bi vrijeme imao vlastite i tuđe akcidente. Niti se može reći da to biva čudesno po snazi posvećenja, jer riječi posvećenja to ne označuju; a one ne proizvode doli ono što označuju. I stoga preostaje da akcidenti u ovome sakramentu ostaju bez subjekta. Što se doista božanskom snagom može dogoditi. Budući naime da učinak više ovisi o prvome uzroku negoli o drugom uzroku, Bog, koji je prvi uzrok supstancije i akcidenta, može po svojoj beskonačnoj snazi sačuvati u bitku akcident kad se oduzme supstancija, po kojoj se u bitku čuvao kao po vlastitom uzroku, kao što i druge učinke naravnih uzroka može proizvesti bez naravnih uzroka; kao što je ljudsko tijelo oblikovao u utrobi Djevice bez muževna sjemena.

Odgovor na 1. prigovor: ništa ne priječi da nešto bude uređeno prema općem zakonu naravi, čemu je ipak suprotno uređeno prema posebnom povlaštenju milosti, kao što je očito u uskrsnuću mrtvih i u prosvjetljenju slijepih, kao što se i u ljudskim stvarima neke stvari nekima dopuštaju po posebnom povlaštenju mimo općega zakona. I tako, premda je prema općem poretku naravi da akcident bude u subjektu, po posebnom ipak razlogu, prema poretku milosti, akcidenti su u ovome sakramentu bez subjekta, zbog gore navedenih razloga.

Odgovor na 2. prigovor: budući da biće nije rod, samo to što jest bitak ne može biti bit niti supstancije niti akcidenta. Nije dakle definicija supstancije biće po sebi bez subjekta, niti definicija akcidenta biće u subjektu; nego štostvu ili biti supstancije pristoji imati bitak ne u subjektu; a štostvu ili biti akcidenta pristoji imati bitak u subjektu. U ovome se pak sakramentu ne daje akcidentima to da po snazi svoje biti budu bez subjekta, nego po božanskoj snazi koja ih uzdržava. I stoga ne prestaju biti akcidenti, jer se od njih niti odvaja definicija akcidenta, niti im pristoji definicija supstancije.

Odgovor na 3. prigovor: takvi su akcidenti stekli pojedinačni bitak u supstanciji kruha i vina, čijom pretvorbom u tijelo i krv Kristovu ostaju božanskom snagom akcidenti u onom pojedinačnom bitku koji su prije imali. Stoga su pojedinačni i osjetilni.

Odgovor na 4. prigovor: ti akcidenti, dok je trajala supstancija kruha i vina, nisu sami imali bitak niti drugi akcidenti, nego je njihova supstancija imala takav bitak po njima; kao što je snijeg bijel po bjelini. No poslije posvećenja sami akcidenti koji ostaju imaju bitak. Stoga su sastavljeni od bitka i onoga što jest, kao što je u prvom dijelu rečeno o anđelima. A s time imaju i sastav od kvantitativnih dijelova.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.