Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 76, a. 7

Može li tijelo Kristovo pod ovim sakramentom biti viđeno bilo kojim okom

Prigovor 1. Čini se da tijelo Kristovo, kako je u ovome sakramentu, može vidjeti bilo koje oko, barem proslavljeno. Naše se naime oko priječi od gledanja tijela Kristova koje postoji u ovome sakramentu zbog sakramentalnih prilika koje ga zastiru. No proslavljeno oko ne može se ničim zapriječiti da bilo koja tijela vidi kako jesu. Dakle, proslavljeno oko može vidjeti tijelo Kristovo kako je u ovome sakramentu.

Prigovor 2. Nadalje, proslavljena će tijela svetih biti „suobličena tijelu slave Kristove“, kako se veli u Fil 3. No Kristovo oko vidi samoga sebe kako je u ovome sakramentu. Dakle, jednakim razlogom bilo koje drugo proslavljeno oko može ga vidjeti.

Prigovor 3. Nadalje, sveti će u uskrsnuću biti jednaki anđelima, kako se veli u Lk 20. No anđeli vide tijelo Kristovo kako je u ovome sakramentu, jer se i zlodusi nalaze kako ovomu sakramentu iskazuju štovanje i boje ga se. Dakle, jednakim razlogom proslavljeno ga oko može vidjeti kako je u ovome sakramentu.

Naprotiv, ništa što je isto ne može u isto vrijeme od istoga biti viđeno u različitim prilikama. No proslavljeno oko uvijek vidi Krista kako je u svojoj prilici, prema onome u Iz 33: „kralja u njegovoj ljepoti vidjet će“. Dakle, čini se da ne vidi Krista kako je pod prilikama ovoga sakramenta.

Odgovaram: dvostruko je oko, naime tjelesno, vlastito rečeno; i razumsko, koje se veli po sličnosti. Niti od jednoga pak tjelesnoga oka tijelo Kristovo ne može biti viđeno kako je u ovome sakramentu. Prvo doista zato što vidljivo tijelo po svojim akcidentima mijenja posrednik. Akcidenti pak tijela Kristova nalaze se u ovome sakramentu posredovanjem supstancije, tako naime da akcidenti tijela Kristova nemaju neposredan odnos niti prema ovome sakramentu niti prema tijelima koja ga okružuju. I stoga ne mogu promijeniti posrednik, kako bi ih tako bilo koje tjelesno oko moglo vidjeti. Drugo zato što je, kako je gore rečeno, tijelo Kristovo u ovome sakramentu na način supstancije. Supstancija pak, ukoliko je takva, nije vidljiva tjelesnomu oku, niti je podvrgnuta ikojemu osjetilu, niti uobrazilji, nego samomu razumu, čiji je predmet štostvo, kako se veli u III. De anima. I stoga, vlastito govoreći, tijelo Kristovo, prema načinu bitka koji ima u ovome sakramentu, niti je osjetilom niti uobraziljom dohvatljivo, nego samim razumom, koji se naziva duhovnim okom. Opaža se pak različito od različitih razumâ. Budući naime da je način bitka kojim je Krist u ovome sakramentu posvema nadnaravan, nadnaravnomu je razumu, naime božanskomu, po sebi vidljiv, a dosljedno i blaženomu razumu bilo anđela bilo čovjeka, koji prema udijeljenoj svjetlosti božanskoga razuma vidi ono što je nadnaravno, po gledanju božanske biti. Od razuma pak čovjeka putnika ne može se motriti osim po vjeri, kao i ostale nadnaravne stvarnosti. Ali niti anđeoski razum, prema svojim naravnim silama, ne dostaje za to motrenje. Otkuda zlodusi ne mogu razumom vidjeti Krista u ovome sakramentu doli po vjeri, kojoj ne pristaju voljom, nego bivaju očitošću znakova uvjereni, prema onome što se veli u Jak 2 da „zlodusi vjeruju i dršću“.

Odgovor na 1. prigovor: naše tjelesno oko sakramentalnim prilikama biva zapriječeno od gledanja tijela Kristova pod njima postojećega, ne samo na način pokrivala, kao što se priječimo vidjeti ono što je zastrto bilo kojim tjelesnim velom, nego zato što tijelo Kristovo nema odnos prema posredniku koji okružuje ovaj sakrament posredovanjem vlastitih akcidenata, nego posredovanjem sakramentalnih prilika.

Odgovor na 2. prigovor: tjelesno oko Kristovo vidi samoga sebe pod sakramentom postojećega, no ipak ne može vidjeti sam način bitka kojim je pod sakramentom, što pripada razumu. Niti je ipak slično o drugom proslavljenom oku, jer je i samo oko Kristovo pod ovim sakramentom; u čemu mu se drugo proslavljeno oko ne suobličuje.

Odgovor na 3. prigovor: anđeo dobar ili zao ne može ništa vidjeti tjelesnim okom, nego samo razumskim okom. Stoga nije jednak razlog, kako je iz rečenoga očito.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.