Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 76, a. 8

Ostaje li istinsko tijelo Kristovo u ovome sakramentu kada se čudesno pojavi pod prilikom djeteta ili mesa

Prigovor 1. Čini se da onda kada se u ovome sakramentu čudesno pojavi ili meso ili dijete, ondje nije uistinu tijelo Kristovo. Tijelo naime Kristovo prestaje biti pod ovim sakramentom kada prestanu biti sakramentalne prilike, kako je rečeno. No kada se pojavi meso ili dijete, prestaju biti sakramentalne prilike. Dakle, ondje nije uistinu tijelo Kristovo.

Prigovor 2. Nadalje, gdje god je tijelo Kristovo, ili je ondje pod vlastitom prilikom ili pod prilikom sakramenta. No kada takva ukazanja nastanu, očito je da ondje Krist nije pod vlastitom prilikom, jer se u ovome sakramentu sadrži čitav Krist, koji ostaje cjelovit u liku u kojemu je uzašao na nebo; dok se ipak ono što se čudesno pojavljuje u ovome sakramentu katkada vidi kao kakvo malo meso, a katkada kao malo dijete. Očito je također da ondje nije pod prilikom sakramenta, a to je prilika kruha ili vina. Dakle, čini se da tijelo Kristovo nipošto nije ondje.

Prigovor 3. Nadalje, tijelo Kristovo počinje biti u ovome sakramentu po posvećenju i pretvorbi, kako je gore rečeno. No meso ili krv koja se čudesno pojavljuje nisu posvećeni, niti pretvoreni u istinsko tijelo i krv Kristovu. Dakle, pod tim prilikama nije tijelo ili krv Kristova.

Naprotiv, kad se takvo ukazanje dogodi, isto se štovanje iskazuje onomu što se pojavljuje koje se i prije iskazivalo. Što se doista ne bi činilo kad ondje ne bi uistinu bio Krist, kojemu iskazujemo štovanje latrije. Dakle, i kad se takvo ukazanje dogodi, Krist je pod ovim sakramentom.

Odgovaram: na dva se načina događa takvo ukazanje, kojim se katkada u ovome sakramentu čudesno vidi meso ili krv, ili također neko dijete. Katkada se naime to događa sa strane onih koji gledaju, čije se oči mijenjaju takvom promjenom kao da izričito vide izvana meso ili krv ili dijete, dok se nikakva promjena ne događa sa strane sakramenta. I to se doista, čini se, događa kada se jednome vidi pod prilikom mesa ili djeteta, a drugima se ipak vidi, kao i prije, pod prilikom kruha; ili kada se istomu na čas vidi pod prilikom mesa ili djeteta, a poslije pod prilikom kruha. Niti to pripada kakvoj obmani, kao što se događa u čarobnjačkim opsjenama, jer se takva prilika božanski oblikuje u oku radi označivanja neke istine, zato naime da se očituje kako je uistinu tijelo Kristovo pod ovim sakramentom; kao što se i Krist bez obmane pokazao učenicima koji su išli u Emaus. Veli naime Augustin u knjizi De quaestionibus Evangeliorum da „kada se naše predočivanje odnosi na neko označenje, nije laž, nego neka slika istine“. I budući da se na taj način nikakva promjena ne zbiva sa strane sakramenta, bjelodano je da Krist ne prestaje biti pod ovim sakramentom kad se takvo ukazanje dogodi. Katkada pak nastaje takvo ukazanje ne po samoj promjeni onih koji gledaju, nego tako što prilika koja se vidi stvarno postoji izvana. I to se doista čini da biva kada se pod takvom prilikom od svih vidi; i ne na čas, nego kroz dugo vrijeme tako ostaje. I u tome slučaju neki vele da je to vlastita prilika tijela Kristova. Niti smeta što se katkada ondje ne vidi čitav Krist, nego neki dio mesa; ili se također vidi ne u mladenačkoj dobi, nego u liku djeteta, jer je u vlasti proslavljenoga tijela, kako će se niže reći, da se od neproslavljenoga oka vidi ili prema cjelini ili prema dijelu, i u liku bilo vlastitom bilo tuđem, kako će se niže reći. No to se čini neprikladnim. Prvo doista zato što se tijelo Kristovo ne može u vlastitoj prilici vidjeti osim na jednome mjestu, u kojemu se konačno sadrži. Otkuda, budući da se vidi u vlastitoj prilici i klanja mu se na nebu, pod vlastitom se prilikom ne vidi u ovome sakramentu. Drugo zato što proslavljeno tijelo, koje se pojavljuje kako hoće, poslije ukazanja kada hoće nestaje, kao što se veli u Lk posl. da je „Gospodin iščeznuo ispred očiju učenika“. Ovo pak što se pod prilikom mesa u ovome sakramentu pojavljuje, dugo ostaje, štoviše katkada se čita da je pohranjeno i po savjetu mnogih biskupa čuvano u pokaznici; što je svetogrdno smatrati o Kristu prema vlastitoj prilici. I stoga valja reći da, dok ostaju dimenzije koje su prije bile, čudesno nastaje stanovita promjena oko drugih akcidenata, primjerice lika i boje i drugih takvih stvari, kako bi se vidjelo meso ili krv, ili također dijete. I, kako je prije rečeno, to nije obmana, jer biva na sliku stanovite istine, naime da se po ovome čudesnom ukazanju pokaže kako je u ovome sakramentu uistinu tijelo Kristovo i krv. I tako je očito da, dok ostaju dimenzije, koje su temelji drugih akcidenata, kako će se niže reći, uistinu ostaje tijelo Kristovo u ovome sakramentu.

Odgovor na 1. prigovor: nakon što se takvo ukazanje dogodi, sakramentalne prilike katkada doista posvema ostaju u samima sebi, a katkada prema onome što je glavno u njima, kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: u takvim se ukazanjima, kako je rečeno, ne vidi vlastita prilika Kristova, nego prilika čudesno oblikovana ili u očima onih koji motre ili također u samim sakramentalnim dimenzijama, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: dimenzije posvećena kruha i vina ostaju, dok je promjena oko njih čudesno učinjena s obzirom na druge akcidente, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.