Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 76, a. 5

Je li tijelo Kristovo u ovome sakramentu mjesno

Prigovor 1. Čini se da je tijelo Kristovo u ovome sakramentu kao u mjestu. Biti naime u nečemu konačno ili ograničeno dio je onoga što znači biti u mjestu. No čini se da je tijelo Kristovo konačno u ovome sakramentu, jer je tako ondje gdje su prilike kruha ili vina da nije na drugom mjestu oltara. Čini se također da je ondje ograničeno, jer je tako obuhvaćeno površinom posvećene hostije da niti nadvisuje niti biva nadvišeno. Dakle, tijelo je Kristovo u ovome sakramentu kao u mjestu.

Prigovor 2. Nadalje, mjesto prilika kruha nije prazno, jer narav ne trpi prazninu. Niti je ondje supstancija kruha, kako se imalo gore, nego je ondje samo tijelo Kristovo. Dakle, tijelo Kristovo ispunja ono mjesto. No sve što ispunja neko mjesto, u njemu je mjesno. Dakle, tijelo je Kristovo u ovome sakramentu mjesno.

Prigovor 3. Nadalje, u ovome je sakramentu, kako je rečeno, tijelo Kristovo sa svojom dimenzionalnom količinom i sa svim svojim akcidentima. No biti u mjestu jest akcident tijela, otkuda se i gdje pribraja među devet rodova akcidenata. Dakle, tijelo je Kristovo u ovome sakramentu mjesno.

Naprotiv, mjesto i smješteno moraju biti jednaki, kako je očito po Filozofu u IV. Physic. No mjesto gdje je ovaj sakrament mnogo je manje od tijela Kristova. Dakle, tijelo Kristovo nije u ovome sakramentu kao u mjestu.

Odgovaram: kako je već rečeno, tijelo Kristovo nije u ovome sakramentu prema vlastitom načinu dimenzionalne količine, nego radije prema načinu supstancije. Svako je pak smješteno tijelo u mjestu prema načinu dimenzionalne količine, ukoliko se naime odmjerava s mjestom prema svojoj dimenzionalnoj količini. Otkuda preostaje da tijelo Kristovo nije u ovome sakramentu kao u mjestu, nego na način supstancije, na onaj naime način na koji se supstancija sadrži u dimenzijama. Nasljeđuje naime supstancija tijela Kristova u ovome sakramentu supstanciju kruha. Otkuda, kao što supstancija kruha nije bila pod svojim dimenzijama mjesno, nego na način supstancije, tako niti supstancija tijela Kristova. Ipak supstancija tijela Kristova nije subjekt onih dimenzija, kao što je bila supstancija kruha. I zato je kruh zbog svojih dimenzija bio ondje mjesno, jer se uspoređivao s mjestom posredovanjem vlastitih dimenzija. Supstancija pak tijela Kristova uspoređuje se s onim mjestom posredovanjem tuđih dimenzija, tako da se obratno vlastite dimenzije tijela Kristova uspoređuju s onim mjestom posredovanjem supstancije. Što je protiv pojma smještenoga tijela. Otkuda nipošto tijelo Kristovo nije u ovome sakramentu mjesno.

Odgovor na 1. prigovor: tijelo Kristovo nije u ovome sakramentu konačno, jer tako ne bi bilo drugdje doli na ovome oltaru gdje se priređuje ovaj sakrament; dok je ipak i na nebu u vlastitoj prilici, i na mnogim drugim oltarima pod prilikama sakramenta. Jednako je tako očito da nije u ovome sakramentu ograničeno, jer ondje nije prema odmjeravanju vlastite količine, kako je rečeno. To pak što nije izvan površine sakramenta niti na drugom dijelu oltara, ne pripada tomu da bi ondje bilo konačno ili ograničeno, nego tomu što je ondje počelo biti po posvećenju i pretvorbi kruha i vina, kako je gore rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: ono mjesto u kojemu je tijelo Kristovo nije prazno. No ipak nije vlastito ispunjeno supstancijom tijela Kristova, koja ondje nije mjesno, kako je rečeno. Nego je ispunjeno prilikama sakramenata, kojima pripada ispuniti mjesto ili zbog naravi dimenzija; ili barem čudesno, kao što i čudesno opstoje na način supstancije.

Odgovor na 3. prigovor: akcidenti tijela Kristova nalaze se u ovome sakramentu, kako je gore rečeno, prema stvarnom popratku. I stoga su oni akcidenti tijela Kristova u ovome sakramentu koji su mu nutarnji. Biti pak u mjestu jest akcident s obzirom na vanjsko obuhvaćajuće. I stoga ne mora Krist biti u ovome sakramentu kao u mjestu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.