III, q. 76, a. 4
Jesu li dimenzije tijela Kristova čitave u ovome sakramentu
Prigovor 1. Čini se da čitava dimenzionalna količina tijela Kristova nije u ovome sakramentu. Rečeno je naime da se čitavo tijelo Kristovo sadrži pod svakim pojedinim dijelom posvećene hostije. No nijedna se dimenzionalna količina ne sadrži čitava u nekoj cjelini i u svakom pojedinom njezinu dijelu. Nemoguće je dakle da se čitava dimenzionalna količina tijela Kristova sadrži u ovome sakramentu.
Prigovor 2. Nadalje, nemoguće je da dvije dimenzionalne količine budu istodobno, čak i ako je jedna odijeljena, a druga u naravnom tijelu, kako je očito po Filozofu u III. Metaphys. No u ovome sakramentu ostaje dimenzionalna količina kruha, kako se pokazuje osjetilu. Dakle, ondje nema dimenzionalne količine tijela Kristova.
Prigovor 3. Nadalje, ako se dvije nejednake dimenzionalne količine stave jedna uz drugu, veća se proteže izvan manje. No dimenzionalna je količina tijela Kristova mnogo veća od dimenzionalne količine posvećene mu hostije prema svakoj dimenziji. Ako je dakle u ovome sakramentu dimenzionalna količina tijela Kristova s dimenzionalnom količinom hostije, dimenzionalna će se količina tijela Kristova protezati izvan količine hostije. Koja ipak nije bez supstancije tijela Kristova. Dakle, supstancija će tijela Kristova biti u ovome sakramentu i izvan prilika kruha. Što je neprikladno, budući da supstancija tijela Kristova nije u ovome sakramentu osim po posvećenju kruha, kako je rečeno. Nemoguće je dakle da čitava količina tijela Kristova bude u ovome sakramentu.
Naprotiv, dimenzionalna se količina nekoga tijela ne odvaja prema bitku od njegove supstancije. No u ovome je sakramentu čitava supstancija tijela Kristova, kako se imalo gore. Dakle, čitava je dimenzionalna količina tijela Kristova u ovome sakramentu.
Odgovaram: kako je gore rečeno, na dva je načina nešto Kristovo u ovome sakramentu: na jedan način po snazi sakramenta; na drugi način po naravnom popratku. Po snazi doista sakramenta dimenzionalna količina tijela Kristova nije u ovome sakramentu. Po snazi je naime sakramenta u ovome sakramentu ono na čemu se izravno završava pretvorba. Pretvorba pak koja biva u ovome sakramentu završava se izravno na supstanciji tijela Kristova, a ne na njegovim dimenzijama. Što je očito iz toga što dimenzionalna količina ostaje nakon što se posvećenje izvrši, dok samo supstancija kruha prelazi. Budući ipak da se supstancija tijela Kristova stvarno ne ogoljuje od svoje dimenzionalne količine i od drugih akcidenata, odatle je što je po snazi stvarnoga popratka u ovome sakramentu čitava dimenzionalna količina tijela Kristova i svi drugi njegovi akcidenti.
Odgovor na 1. prigovor: način postojanja bilo koje stvari određuje se prema onome što joj pripada po sebi, a ne prema onome što joj pripada po akcidentu; kao što je tijelo u vidu prema tome što je bijelo, a ne prema tome što je slatko, premda je isto tijelo bijelo i slatko. Otkuda je i slatkoća u vidu prema načinu bjeline, a ne prema načinu slatkoće. Budući dakle da je po snazi ovoga sakramenta na oltaru supstancija tijela Kristova, dok je njegova dimenzionalna količina ondje popratno i kao po akcidentu, stoga je dimenzionalna količina tijela Kristova u ovome sakramentu ne prema vlastitom načinu, da naime bude cjelina u cjelini i pojedini dijelovi u pojedinim dijelovima; nego na način supstancije, čija je narav čitava u cjelini i čitava u svakom pojedinom dijelu.
Odgovor na 2. prigovor: dvije dimenzionalne količine ne mogu naravno biti istodobno u istome tako da svaka bude prema vlastitom načinu dimenzionalne količine. U ovome je pak sakramentu dimenzionalna količina kruha prema vlastitom načinu, naime prema stanovitom odmjeravanju, no ne i dimenzionalna količina tijela Kristova, nego je ondje na način supstancije, kako je rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: dimenzionalna količina tijela Kristova nije u ovome sakramentu prema načinu odmjeravanja, koji je vlastit količini, kojemu pripada da se veća količina proteže izvan manje, nego je ondje na već rečeni način.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.