Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 76, a. 3

Je li čitav Krist pod svakim pojedinim dijelom prilikâ

Prigovor 1. Čini se da čitav Krist nije pod svakim pojedinim dijelom prilika kruha ili vina. Te se naime prilike mogu dijeliti u beskonačnost. Ako je dakle Krist čitav pod svakim pojedinim dijelom spomenutih prilika, slijedilo bi da je beskonačno puta u ovome sakramentu. Što je neprikladno, jer se beskonačno ne protivi samo naravi, nego i milosti.

Prigovor 2. Nadalje, tijelo Kristovo, budući da je organsko, ima dijelove određeno udaljene, jer pojmu organskoga tijela pripada određena udaljenost pojedinih dijelova međusobno, kao oka od oka i oka od uha. No to ne bi moglo biti kad bi pod svakim pojedinim dijelom prilika bio čitav Krist, trebalo bi naime da pod svakim dijelom bude svaki dio; i tako, gdje bi bio jedan dio, bio bi i drugi. Ne može dakle biti da je čitav Krist pod svakim pojedinim dijelom hostije ili vina sadržana u kaležu.

Prigovor 3. Nadalje, tijelo Kristovo uvijek zadržava istinsku narav tijela, niti se ikada mijenja u duh. No pojmu tijela pripada da bude količina koja ima položaj, kako je očito u Praedicamenta. No pojmu ove količine pripada da različiti dijelovi postoje u različitim dijelovima mjesta. Ne može dakle biti, kako se čini, da je čitav Krist pod svakim pojedinim dijelom prilikâ.

Naprotiv, Augustin veli u jednoj propovijedi: „pojedinci primaju Krista Gospodina, i u pojedinim je dijelovima čitav, niti se po pojedinima umanjuje, nego se cjelovit pruža u pojedinima“.

Odgovaram: kako je iz gore rečenoga očito, budući da je u ovome sakramentu supstancija tijela Kristova po snazi sakramenta, a dimenzionalna količina po snazi stvarnoga popratka, tijelo je Kristovo u ovome sakramentu na način supstancije, to jest na način na koji je supstancija pod dimenzijama, a ne na način dimenzija, to jest ne na onaj način na koji je dimenzionalna količina nekoga tijela pod dimenzionalnom količinom mjesta. Bjelodano je pak da je narav supstancije čitava pod svakim pojedinim dijelom dimenzija pod kojima se sadrži, kao što je pod svakim dijelom zraka čitava narav zraka, i pod svakim dijelom kruha čitava narav kruha. I to bez razlike bilo da su dimenzije zbiljski podijeljene, kao kada se zrak dijeli ili kruh reže, ili su također zbiljski nepodijeljene, a djeljive u mogućnosti. I stoga je bjelodano da je Krist čitav pod svakim pojedinim dijelom prilika kruha, čak i dok hostija ostaje cijela, a ne samo kada se lomi, kako neki vele navodeći primjer o slici koja se pojavljuje u zrcalu, koja se jedna pojavljuje u cijelom zrcalu, a kad se zrcalo razbije, pojavljuju se pojedine u pojedinim dijelovima. Što doista nije posve slično. Jer umnažanje takvih slika nastaje u razbijenu zrcalu zbog različitih odraza prema različitim dijelovima zrcala, a ovdje nema doli jedno posvećenje zbog kojega je tijelo Kristovo u sakramentu.

Odgovor na 1. prigovor: broj slijedi diobu. I zato, dokle god količina ostaje zbiljski nepodijeljena, niti je supstancija neke stvari više puta pod vlastitim dimenzijama, niti tijelo Kristovo pod dimenzijama kruha. I dosljedno tome niti beskonačno puta, nego onoliko puta na koliko se dijelova dijeli.

Odgovor na 2. prigovor: ta određena udaljenost dijelova u organskom tijelu temelji se na njegovoj dimenzionalnoj količini, a sama narav supstancije prethodi i dimenzionalnoj količini. I budući da se pretvorba supstancije kruha izravno završava na supstanciji tijela Kristova, prema čijem je načinu vlastito i izravno u ovome sakramentu tijelo Kristovo, takva udaljenost dijelova jest doista u samome istinskom tijelu Kristovu, ali se ne uspoređuje s ovim sakramentom prema toj udaljenosti, nego prema načinu svoje supstancije, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: to obrazloženje polazi od naravi tijela koju ima prema dimenzionalnoj količini. Rečeno je pak da se tijelo Kristovo ne uspoređuje s ovim sakramentom na temelju dimenzionalne količine, nego na temelju supstancije, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.