III, q. 76, a. 2
Je li čitav Krist pod objema prilikama sakramenta
Prigovor 1. Čini se da se pod objema prilikama ovoga sakramenta ne sadrži čitav Krist. Ovaj se naime sakrament određuje za spasenje vjernikâ ne po snazi prilikâ, nego po snazi onoga što se pod prilikama sadrži, jer su prilike postojale i prije posvećenja, iz kojega potječe snaga ovoga sakramenta. Ako se dakle ništa ne sadrži pod jednom prilikom što se ne bi sadržavalo pod drugom, i čitav se Krist sadrži pod objema, čini se da je jedna od njih suvišna u ovome sakramentu.
Prigovor 2. Nadalje, rečeno je da se pod imenom tijela sadrže svi drugi dijelovi tijela, kao kosti, živci i druge takve stvari. No krv je jedan od dijelova ljudskoga tijela, kako je očito po Aristotelu u knjizi O životinjama. Ako se dakle krv Kristova sadrži pod prilikom kruha, kao što se ondje sadrže drugi dijelovi tijela, ne bi trebalo odvojeno posvećivati krv, kao što se niti odvojeno ne posvećuje drugi dio tijela.
Prigovor 3. Nadalje, ono što je već učinjeno, ne može se ponovno činiti. No tijelo je Kristovo već počelo biti u ovome sakramentu po posvećenju kruha. Dakle, ne može biti da iznova počne biti po posvećenju vina. I tako pod prilikom vina neće biti sadržano tijelo Kristovo; pa dosljedno ni čitav Krist. Dakle, pod objema prilikama ne sadrži se čitav Krist.
Naprotiv, u 1 Kor 11 povodom onoga, kalež, Glosa veli da se pod objema prilikama, naime kruha i vina, isto prima. I tako se čini da je pod objema prilikama čitav Krist.
Odgovaram: najsigurnije iz gore rečenoga valja držati da je pod objema prilikama sakramenta čitav Krist, no na različite načine. Pod prilikama je naime kruha tijelo Kristovo po snazi sakramenta, a krv po stvarnom popratku, kako je gore rečeno o duši i božanstvu Kristovu. Pod prilikama pak vina krv je Kristova po snazi sakramenta, a tijelo Kristovo po stvarnom popratku, kao duša i božanstvo, zato što sada krv Kristova nije odvojena od njegova tijela, kao što je bila u vrijeme muke i smrti. Otkuda, kad bi se tada slavio ovaj sakrament, pod prilikama bi kruha bilo tijelo Kristovo bez krvi, a pod prilikama vina krv bez tijela, kao što je bilo u zbiljskoj istini.
Odgovor na 1. prigovor: premda je čitav Krist pod objema prilikama, ipak to nije uzalud. Prvo doista, to služi predstavljanju Kristove muke, u kojoj je krv bila odvojena od tijela. Otkuda se i u obliku posvećenja krvi spominje njezino prolijevanje. Drugo, to odgovara uporabi ovoga sakramenta, da se odvojeno vjernicima pruža tijelo Kristovo za hranu, a krv za piće. Treće, s obzirom na učinak, prema onome kako je gore rečeno da se „tijelo pruža za spasenje tijela, a krv za spasenje duše“.
Odgovor na 2. prigovor: u muci Kristovoj, čiji je ovaj sakrament spomenčin, drugi dijelovi tijela nisu bili međusobno odvojeni kao krv, nego je tijelo ostalo nerazriješeno, prema onome što se čita u Izl 12: „kost mu nećete slomiti“. I zato se u ovome sakramentu odvojeno posvećuje krv od tijela, no ne i drugi dio od drugoga.
Odgovor na 3. prigovor: kako je rečeno, tijelo Kristovo nije pod prilikom vina po snazi sakramenta, nego po stvarnom popratku. I stoga po posvećenju vina tijelo Kristovo ne biva ondje po sebi, nego popratno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.