III, q. 76, a. 1
Je li čitav Krist pod ovim sakramentom
Prigovor 1. Čini se da se čitav Krist ne sadrži pod ovim sakramentom. Krist naime počinje biti u ovome sakramentu po pretvorbi kruha i vina. No bjelodano je da se kruh i vino ne mogu pretvoriti niti u Kristovo božanstvo niti u njegovu dušu. Budući dakle da Krist postoji iz triju supstancija, naime božanstva, duše i tijela, kako se imalo gore, čini se da Krist čitav nije u ovome sakramentu.
Prigovor 2. Nadalje, Krist je u ovome sakramentu prema tome kako pristoji okrepi vjernikâ, koja se sastoji u jelu i piću, kako je gore rečeno. No Gospodin veli u Iv 6: „tijelo je moje uistinu jelo, i krv je moja uistinu piće“. Dakle, samo se tijelo i krv Kristova sadrže u ovome sakramentu. Ima pak mnogo drugih dijelova Kristova tijela, primjerice živci i kosti i druge takve stvari. Dakle, čitav se Krist ne sadrži pod ovim sakramentom.
Prigovor 3. Nadalje, tijelo veće količine ne može se čitavo sadržavati pod mjerom manje količine. No mjera posvećena kruha i vina mnogo je manja od vlastite mjere Kristova tijela. Ne može dakle biti da je čitav Krist pod ovim sakramentom.
Naprotiv, Ambrozije veli u knjizi De officiis: „u onome je sakramentu Krist“.
Odgovaram: posvema je nužno ispovijedati prema katoličkoj vjeri da je čitav Krist u ovome sakramentu. Valja ipak znati da je nešto Kristovo u ovome sakramentu na dva načina: na jedan način kao po snazi sakramenta; na drugi način po naravnom popratku. Po snazi doista sakramenta pod prilikama je ovoga sakramenta ono u što se izravno pretvara prethodno postojeća supstancija kruha i vina, kako se označuje riječima oblika, koje su djelotvorne u ovome sakramentu kao i u ostalima, primjerice kada se veli: „ovo je tijelo moje, ovo je krv moja“. Po naravnom pak popratku u ovome je sakramentu ono što je stvarno sjedinjeno s onim na čemu se spomenuta pretvorba završava. Ako su naime neka dva bića stvarno sjedinjena, gdje god je jedno stvarno, mora biti i drugo, jer se samo djelovanjem duše razlučuje ono što je stvarno sjedinjeno.
Odgovor na 1. prigovor: budući da se pretvorba kruha i vina ne završava na božanstvu ili duši Kristovoj, dosljedno je da božanstvo ili duša Kristova nisu u ovome sakramentu po snazi sakramenta, nego po stvarnom popratku. Budući naime da božanstvo nikada nije odložilo uzeta tijela, gdje god je tijelo Kristovo, nužno je da bude i njegovo božanstvo. I zato je u ovome sakramentu nužno da bude božanstvo Kristovo koje prati njegovo tijelo. Otkuda se u Efeškom vjerovanju čita: „postajemo dionici tijela i krvi Kristove, ne primajući obično meso, niti posvećena muža i s Riječju sjedinjena prema jedinstvu dostojanstva, nego uistinu životvornu i samoj Riječi vlastitom učinjenu“. Duša pak bila je stvarno odijeljena od tijela, kako je gore rečeno. I stoga, ako bi se u onom trodnevlju smrti slavio ovaj sakrament, ondje ne bi bila duša, niti po snazi sakramenta niti po stvarnom popratku. No budući da „Krist uskrsnuvši od mrtvih više ne umire“, kako se veli u Rim 6, njegova je duša uvijek stvarno sjedinjena s tijelom. I stoga je u ovome sakramentu tijelo Kristovo po snazi sakramenta, a duša po stvarnom popratku.
Odgovor na 2. prigovor: po snazi sakramenta pod ovim se sakramentom sadrži, što se tiče prilika kruha, ne samo meso, nego čitavo tijelo Kristovo, to jest kosti i živci i druge takve stvari. I to se pokazuje iz oblika ovoga sakramenta, u kojemu se ne kaže: ovo je meso moje, nego: „ovo je tijelo moje“. I stoga, kada je Gospodin rekao u Iv 6, „tijelo je moje uistinu jelo“, tijelo se ondje stavlja za čitavo tijelo, jer se, prema ljudskom običaju, čini prikladnijim za blagovanje, ukoliko se naime ljudi obično hrane mesom životinja, a ne kostima ili drugim takvim stvarima.
Odgovor na 3. prigovor: kako je rečeno, nakon izvršene pretvorbe kruha u tijelo Kristovo ili vina u krv, akcidenti obaju ostaju. Iz čega je očito da se dimenzije kruha ili vina ne pretvaraju u dimenzije tijela Kristova, nego supstancija u supstanciju. I tako je supstancija tijela Kristova ili krvi u ovome sakramentu po snazi sakramenta, a ne dimenzije tijela ili krvi Kristove. Otkuda je očito da je tijelo Kristovo u ovome sakramentu na način supstancije, a ne na način količine. Vlastita pak cjelovitost supstancije sadrži se bez razlike u maloj ili velikoj količini, kao što je čitava narav zraka u velikom ili malom zraku, i čitava narav čovjeka u veliku ili malenu čovjeku. Otkuda se i čitava supstancija tijela Kristova i krvi sadrži u ovome sakramentu poslije posvećenja, kao što se prije posvećenja ondje sadržavala supstancija kruha i vina.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.