Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 75, a. 6

Biva li ta pretvorba u trenu

Prigovor 1. Čini se da nakon izvršena posvećenja u ovome sakramentu ostaje supstancijalni oblik kruha. Rečeno je naime da nakon izvršena posvećenja ostaju akcidenti. No budući da je kruh nešto umjetno načinjeno, i njegov je oblik akcident. Dakle, ostaje nakon izvršena posvećenja.

Prigovor 2. Nadalje, oblik je Kristova tijela duša, veli se naime u II. De anima da je „duša čin naravnoga tijela koje u mogućnosti ima život“. No ne može se reći da se supstancijalni oblik kruha pretvara u dušu. Dakle, čini se da ostaje nakon izvršena posvećenja.

Prigovor 3. Nadalje, vlastito djelovanje stvari slijedi njezin supstancijalni oblik. No ono što ostaje u ovome sakramentu hrani i vrši svako djelovanje koje bi vršio postojeći kruh. Dakle, supstancijalni oblik kruha ostaje u ovome sakramentu nakon izvršena posvećenja.

Naprotiv, supstancijalni oblik kruha pripada supstanciji kruha. No supstancija se kruha pretvara u tijelo Kristovo, kako je rečeno. Dakle, supstancijalni oblik kruha ne ostaje.

Odgovaram: neki su tvrdili da nakon izvršena posvećenja ne ostaju samo akcidenti kruha, nego i njegov supstancijalni oblik. No to ne može biti. Prvo doista zato što, ako bi supstancijalni oblik ostao, ništa se od kruha ne bi pretvorilo u tijelo Kristovo osim same tvari. I tako bi slijedilo da se ne bi pretvarao u čitavo tijelo Kristovo, nego u njegovu tvar. Što se protivi obliku sakramenta, kojim se veli: „ovo je tijelo moje“. Drugo zato što, ako bi supstancijalni oblik kruha ostao, ili bi ostao u tvari ili odijeljen od tvari. Prvo pak ne može biti. Jer ako bi ostao u tvari kruha, tada bi čitava supstancija kruha ostala, što je protivno gore rečenomu. U drugoj pak tvari ne bi mogao ostati, jer vlastiti oblik ne postoji osim u vlastitoj tvari. Ako bi pak ostao odijeljen od tvari, već bi bio oblik spoznatljiv u činu, pa i sam um, jer su svi oblici odijeljeni od tvari takvi. Treće, to bi bilo neprikladno ovomu sakramentu. Akcidenti naime kruha u ovome sakramentu ostaju kako bi se pod njima vidjelo tijelo Kristovo, a ne pod vlastitom prilikom, kako je gore rečeno. I stoga treba reći da supstancijalni oblik kruha ne ostaje.

Odgovor na 1. prigovor: ništa ne priječi da umijećem nastane nešto čiji oblik nije akcident, nego supstancijalni oblik, kao što umijećem mogu nastati žabe i zmije. Takav naime oblik umijeće ne proizvodi vlastitom snagom, nego snagom naravnih počela. I na taj način proizvodi supstancijalni oblik kruha, snagom ognja koji peče tvar priređenu od brašna i vode.

Odgovor na 2. prigovor: duša je oblik tijela koji mu daje čitav poredak savršenoga bitka, naime bitak, i tjelesni bitak, i oživljeni bitak, i tako redom. Pretvara se dakle oblik kruha u oblik tijela Kristova prema tome kako daje tjelesni bitak, no ne prema tome kako daje bitak oživljen takvom dušom.

Odgovor na 3. prigovor: neka djelovanja kruha prate ga s obzirom na akcidente, kao što je mijenjati osjetilo. I takva se djelovanja nalaze u prilikama kruha poslije posvećenja, zbog samih akcidenata koji ostaju. Neka pak djelovanja prate kruh ili s obzirom na tvar, kao to što se pretvara u nešto; ili s obzirom na supstancijalni oblik, kao što je djelovanje koje prati njegovu vrstu, primjerice to što krijepi srce čovjeku. I takva se djelovanja nalaze u ovome sakramentu ne zbog oblika ili tvari koja bi ostala, nego zato što se čudesno podjeljuju samim akcidentima, kako će se niže reći.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.