Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 75, a. 3

Pretvara li se u tijelo i krv Kristovu

Prigovor 1. Čini se da supstancija kruha, poslije posvećenja ovoga sakramenta, biva poništena ili razriješena u prijašnju tvar. Što je naime nešto tjelesno, mora negdje biti. No supstancija kruha, koja je nešto tjelesno, ne ostaje u ovome sakramentu, kako je rečeno, niti se može navesti neko mjesto gdje bi bila. Dakle, ona nije ništa poslije posvećenja. Dakle, ili je poništena ili u prethodeću tvar razriješena.

Prigovor 2. Nadalje, ono što je polazišna točka u bilo kojoj promjeni, ne ostaje, osim možda u mogućnosti tvari, kao što, kada iz zraka nastaje oganj, oblik zraka ne ostaje osim u mogućnosti tvari; i slično kada iz bijeloga nastaje crno. No u ovome sakramentu supstancija se kruha i vina odnosi kao polazišna točka, a tijelo ili krv Kristova kao ciljna točka; veli naime Ambrozije u knjizi De officiis: „prije blagoslova druga se prilika naziva, poslije blagoslova tijelo se označuje“. Dakle, nakon što se posvećenje izvrši, supstancija kruha ili vina ne ostaje, osim možda razriješena u svoju tvar.

Prigovor 3. Nadalje, mora jedno od proturječja biti istinito. No ova je tvrdnja neistinita: nakon što se posvećenje izvrši, supstancija je kruha ili vina nešto. Dakle, ova je istinita: supstancija je kruha ili vina ništa.

Naprotiv, Augustin veli u knjizi De octoginta tribus quaestionibus: „Bog nije uzrok težnje u nebitak“. No ovaj se sakrament usavršuje božanskom snagom. Dakle, u ovome se sakramentu ne poništava supstancija kruha ili vina.

Odgovaram: budući da supstancija kruha ili vina ne ostaje u ovome sakramentu, neki su, držeći nemogućim da se supstancija kruha ili vina pretvori u tijelo ili krv Kristovu, ustvrdili da se po posvećenju supstancija kruha ili vina ili razrješuje u prethodeću tvar ili da biva poništena. Prethodeća pak tvar u koju se složena tijela mogu razriješiti jesu četiri elementa, jer ne može nastupiti razrješenje u prvu tvar tako da bi ona postojala bez oblika, budući da tvar bez oblika ne može biti. No budući da poslije posvećenja pod sakramentalnim prilikama ništa ne ostaje doli tijelo i krv, trebalo bi reći da elementi u koje se razriješila supstancija kruha i vina odande odlaze mjesnim kretanjem. Što bi se osjetilom zamijetilo. Jednako tako supstancija kruha ili vina ostaje sve do posljednjega trenutka posvećenja. U posljednjem pak trenutku posvećenja ondje je već supstancija tijela ili krvi Kristove, kao što je u posljednjem trenutku nastajanja oblik već prisutan. Stoga se neće moći odrediti neki trenutak u kojemu bi ondje bila prethodeća tvar. Ne može se naime reći da se pomalo supstancija kruha ili vina razrješuje u prethodeću tvar ili da postupno izlazi iz mjesta prilikâ. Jer ako bi to počelo bivati u posljednjem trenutku njezina posvećenja, u isto bi vrijeme pod nekim dijelom hostije bilo tijelo Kristovo sa supstancijom kruha, što je protivno gore rečenomu. Ako bi pak počelo bivati prije posvećenja, postojalo bi neko vrijeme u kojemu pod nekim dijelom hostije ne bi bila niti supstancija kruha niti tijelo Kristovo, što je neprikladno. I čini se da su oni to sami uvidjeli. Stoga su postavili drugo pod disjunkcijom, naime da se poništava. No ni to ne može biti. Jer se neće moći navesti nikakav način na koji bi istinsko tijelo Kristovo počelo biti u ovome sakramentu osim po pretvorbi supstancije kruha u njega, koja se doista pretvorba dokida ako se postavi ili poništenje kruha ili razrješenje u prethodeću tvar. Jednako tako ne može se navesti odakle bi se takvo razrješenje ili poništenje u ovome sakramentu uzrokovalo, budući da se učinak sakramenta označuje oblikom; nijedno pak od toga ne označuje se ovim riječima oblika: „ovo je tijelo moje“. Stoga je očito da je spomenuto stajalište neistinito.

Odgovor na 1. prigovor: supstancija kruha ili vina, nakon što se posvećenje izvrši, niti ostaje pod prilikama sakramenta niti drugdje. Iz toga ipak ne slijedi da biva poništena, jer se pretvara u tijelo Kristovo. Kao što ne slijedi, ako zrak iz kojega je nastao oganj nije ondje niti drugdje, da je poništen.

Odgovor na 2. prigovor: oblik koji je polazišna točka ne pretvara se u drugi oblik, nego jedan oblik nasljeđuje drugi u subjektu, i zato prvi oblik ne ostaje osim u mogućnosti tvari. No ovdje se supstancija kruha pretvara u tijelo Kristovo, kako je gore rečeno. Stoga razlog ne slijedi.

Odgovor na 3. prigovor: premda je poslije posvećenja ova tvrdnja neistinita: supstancija je kruha nešto; ipak ono u što se supstancija kruha pretvorila jest nešto. I zato supstancija kruha nije poništena.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.