III, q. 75, a. 2
Biva li poništena
Prigovor 1. Čini se da u ovome sakramentu poslije posvećenja ostaje supstancija kruha i vina. Veli naime Damaščanin u IV. knjizi: „budući da je ljudima običaj jesti kruh i vino, združio im je božanstvo i učinio ih svojim tijelom i krvlju“. I niže: „kruh zajedništva nije običan kruh, nego sjedinjen s božanstvom“. No združivanje je stvari koje zbiljski postoje. Dakle, kruh i vino istodobno su u ovome sakramentu s tijelom i krvlju Kristovom.
Prigovor 2. Nadalje, među sakramentima Crkve mora postojati suglasnost. No u drugim sakramentima supstancija tvari ostaje, kao u krštenju supstancija vode, a u potvrdi supstancija krizme. Dakle, i u ovome sakramentu supstancija kruha i vina ostaje.
Prigovor 3. Nadalje, kruh i vino uzimaju se u ovome sakramentu ukoliko označuju crkveno jedinstvo, kako „jedan kruh biva od mnogih zrnaca, a jedno vino od mnogih grozdova“, kako veli Augustin u knjizi De symbolo. No to pripada samoj supstanciji kruha i vina. Dakle, supstancija kruha i vina ostaje u ovome sakramentu.
Naprotiv, Ambrozije veli u knjizi De sacramentis: „premda se lik kruha i vina vidi, ipak se poslije posvećenja ništa drugo doli tijelo Kristovo i krv mora vjerovati“.
Odgovaram: neki su tvrdili da poslije posvećenja supstancija kruha i vina ostaje u ovome sakramentu. No to stajalište ne može opstati. Prvo doista zato što se tim stajalištem dokida istinitost ovoga sakramenta, kojoj pripada da istinsko tijelo Kristovo postoji u ovome sakramentu. Koje doista ondje nije prije posvećenja. Ne može pak nešto biti negdje gdje prije nije bilo osim po promjeni mjesta ili po pretvorbi drugoga u nj, kao što u nekoj kući iznova počinje biti oganj ili zato što se onamo donosi ili zato što ondje nastaje. Bjelodano je pak da tijelo Kristovo ne počinje biti u ovome sakramentu po mjesnom kretanju. Prvo doista zato što bi slijedilo da prestaje biti na nebu, jer ono što se mjesno kreće ne prispijeva iznova na neko mjesto osim ako ne napusti prijašnje. Drugo, zato što svako tijelo koje se mjesno kreće prolazi kroz sve posredne prostore, što se ovdje ne može reći. Treće, zato što je nemoguće da se jedno kretanje istoga tijela koje se mjesno kreće istodobno završi na različitim mjestima, dok na više mjesta tijelo Kristovo pod ovim sakramentom počinje istodobno biti. I zbog toga preostaje da tijelo Kristovo ne može drukčije iznova početi biti u ovome sakramentu doli po pretvorbi supstancije kruha u njega. Ono pak što se pretvara u nešto, nakon što se pretvorba izvrši, ne ostaje. Stoga preostaje da, uz očuvanje istinitosti ovoga sakramenta, supstancija kruha poslije posvećenja ne može ostati. Drugo, zato što se to stajalište protivi obliku ovoga sakramenta, u kojemu se kaže: ovo je tijelo moje. Što ne bi bilo istinito kad bi supstancija kruha ondje ostajala, nikada naime supstancija kruha nije tijelo Kristovo. Nego bi radije trebalo reći: ovdje je tijelo moje. Treće, zato što bi se protivilo štovanju ovoga sakramenta kada bi ondje bila neka supstancija koja se ne bi smjela klanjati štovanjem latrije. Četvrto, zato što bi se protivilo obredu Crkve, prema kojemu poslije tjelesne hrane nije dopušteno primati tijelo Kristovo, premda je poslije jedne posvećene hostije dopušteno primiti drugu. Stoga to stajalište valja izbjegavati kao krivovjerno.
Odgovor na 1. prigovor: Bog je združio svoje božanstvo, to jest božansku snagu, s kruhom i vinom, ne zato da oni ostanu u ovome sakramentu, nego da odatle načini svoje tijelo i krv.
Odgovor na 2. prigovor: u drugim sakramentima nije sam Krist zbiljski prisutan kao u ovome sakramentu. I zato u drugim sakramentima ostaje supstancija tvari, no ne i u ovome.
Odgovor na 3. prigovor: prilike koje ostaju u ovome sakramentu, kako će se niže reći, dostaju za označivanje ovoga sakramenta, jer se po akcidentima spoznaje pojam supstancije.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.