Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 73, a. 6

O njezinim slikama

Prigovor 1. Čini se da vazmeno janje nije bilo glavna praslika ovoga sakramenta. Za Krista se naime veli da je svećenik po redu Melkisedekovu zbog toga što je Melkisedek nosio sliku Kristove žrtve prinoseći kruh i vino. No izražajnost sličnosti čini da se jedno po drugome naziva. Dakle, čini se da je Melkisedekov prinos bio najglavnija slika ovoga sakramenta.

Prigovor 2. Nadalje, prelazak preko Crvenoga mora bio je slika krštenja, prema onome u 1 Kor 10: „svi su u oblaku i u moru kršteni“. No klanje vazmenoga janjeta prethodilo je prelasku preko Crvenoga mora, iza kojega je slijedila mana, kao što euharistija slijedi krštenje. Dakle, mana je izražajnija slika ovoga sakramenta nego vazmeno janje.

Prigovor 3. Nadalje, najizvrsnija moć ovoga sakramenta jest to što nas uvodi u nebesko kraljevstvo, kao popudbina. No to je ponajviše bilo oslikano u sakramentu pomirenja, kada je „veliki svećenik jedanput u godini ulazio s krvlju u Svetinju nad svetinjama“, kako apostol dokazuje u Heb 9. Dakle, čini se da je ona žrtva bila izražajnija slika ovoga sakramenta nego vazmeno janje.

Naprotiv, apostol veli u 1 Kor 5: „žrtvovan je Krist, Pasha naša. Zato svetkujmo u beskvasnim kruhovima čistoće i istine“.

Odgovaram: u ovome sakramentu možemo razmotriti troje, naime ono što je samo sakrament, a to su kruh i vino; i ono što je stvarnost i sakrament, a to je istinsko tijelo Kristovo; i ono što je samo stvarnost, a to je učinak ovoga sakramenta. Što se dakle tiče onoga što je samo sakrament, najglavnija slika ovoga sakramenta bio je prinos Melkisedeka, koji je prinio kruh i vino. Što se pak tiče samoga trpećega Krista, koji se sadrži u ovome sakramentu, njegove su slike bile sve žrtve Staroga zavjeta, a osobito žrtva pomirenja, koja je bila najsvečanija. Što se pak tiče učinka, glavna mu je slika bila mana, koja je „imala u sebi slast svakoga okusa“, kako se veli u Mudr 16, kao što i milost ovoga sakramenta u svemu krijepi dušu. No vazmeno je janje s obzirom na to troje unaprijed označivalo ovaj sakrament. Što se naime tiče prvoga, jer se blagovalo s beskvasnim kruhovima, prema onome u Izl 12: „jest će meso i beskvasne kruhove“. Što se pak tiče drugoga, jer ga je žrtvovalo sve mnoštvo sinova Izraelovih četrnaestoga dana mlađaka, što je bila slika Kristove muke, koji se zbog nedužnosti naziva Jaganjcem. Što se pak tiče učinka, jer su po krvi vazmenoga janjeta sinovi Izraelovi bili zaštićeni od anđela zatornika i izvedeni iz egipatskoga ropstva. I s obzirom na to, kao glavna slika ovoga sakramenta postavlja se vazmeno janje, jer ga predstavlja u svemu.

Odgovor na prigovore: i time je očit odgovor na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.