Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 73, a. 4

O njezinim nazivima

Prigovor 1. Čini se da se neprikladno ovaj sakrament naziva s više imena. Imena naime moraju odgovarati stvarima. No ovaj je sakrament jedan, kako je rečeno. Dakle, ne bi se trebao nazivati s više imena.

Prigovor 2. Nadalje, vrsta se ne označuje prikladno po onome što je zajedničko čitavomu rodu. No euharistija je sakrament Novoga zakona. Svim je pak sakramentima zajedničko to što se u njima podjeljuje milost, što označuje ime euharistije, koje znači isto što i dobra milost. Svi nam sakramenti također donose lijek na putu sadašnjega života, što pripada pojmu popudbine. U svim se sakramentima također čini nešto sveto, što pripada pojmu žrtve. I po svim sakramentima vjernici se međusobno pričešćuju, što označuje naziv sinaksa na grčkom, ili pričest na latinskom. Dakle, ti se nazivi ne prilagođuju prikladno ovomu sakramentu.

Prigovor 3. Nadalje, žrtva, odnosno hostija, čini se da je isto što i žrtveni prinos. Kao što se dakle ne naziva vlastito žrtvenim prinosom, tako se ni vlastito ne naziva žrtvom.

Naprotiv, stoji običaj vjernika.

Odgovaram: ovaj sakrament ima trostruko značenje. Jedno doista s obzirom na prošlost, ukoliko je naime spomenčin Gospodinove muke, koja je bila istinska žrtva, kako je gore rečeno. I prema tome naziva se žrtvom. Drugo pak značenje ima s obzirom na sadašnju stvarnost, naime crkveno jedinstvo, u koje se ljudi sabiru po ovome sakramentu. I prema tome naziva se pričest ili sinaksa; veli naime Damaščanin u IV. knjizi da se „naziva pričest jer se po njoj pričešćujemo Kristu; i jer postajemo dionici njegova tijela i božanstva; te jer se međusobno po njoj pričešćujemo i sjedinjujemo“. Treće značenje ima s obzirom na budućnost, ukoliko je naime ovaj sakrament predslika uživanja Boga, koje će biti u domovini. I prema tome naziva se popudbina, jer nam pruža put da onamo stignemo. I prema tome također naziva se euharistija, to jest dobra milost, jer „milost je Božja život vječni“, kako se veli u Rim 6; ili zato što stvarno sadrži Krista, koji je pun milosti. Naziva se također na grčkom metalepsis, to jest preuzimanje, jer, kako Damaščanin veli, „po njoj preuzimamo Sinovo božanstvo“.

Odgovor na 1. prigovor: ništa ne priječi da se isto naziva s više imena prema različitim svojstvima ili učincima.

Odgovor na 2. prigovor: ono što je zajedničko svim sakramentima, pridaje se njemu antonomastički, zbog njegove izvrsnosti.

Odgovor na 3. prigovor: ovaj se sakrament naziva žrtvom ukoliko predstavlja samu muku Kristovu. Naziva se pak hostijom ukoliko sadrži samoga Krista, koji je „žrtva na ugodan miris“, kako se veli u Ef 5.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.