III, q. 72, a. 2
O njezinoj tvari
Prigovor 1. Čini se da krizma nije prikladna tvar ovoga sakramenta. Ovaj je naime sakrament, kako je rečeno, ustanovljen od Krista koji je obećao učenicima Duha Svetoga. No on im je poslao Duha Svetoga bez mazanja krizmom. I sami su apostoli ovaj sakrament podjeljivali samo polaganjem ruku, bez krizme, kaže se naime u Dj 8 da su „apostoli polagali ruke na krštene, i primali su Duha Svetoga“. Dakle, krizma nije tvar ovoga sakramenta, jer je tvar nužna za sakrament.
Prigovor 2. Nadalje, potvrda na neki način usavršuje sakrament krštenja, kako je gore rečeno, i tako mu se mora suobličiti kao savršenstvo onomu što se usavršuje. No u krštenju je tvar jednostavno počelo, naime voda. Dakle, ovomu sakramentu nije prikladna tvar krizma, koja se priređuje od ulja i balzama.
Prigovor 3. Nadalje, ulje se uzima u tvari ovoga sakramenta za pomazivanje. No bilo kojim se uljem može izvršiti pomazanje, na primjer uljem koje se pravi od oraha, i od bilo kojih drugih stvari. Ne bi se dakle samo maslinovo ulje trebalo uzimati za takav sakrament.
Prigovor 4. Nadalje, gore je rečeno da se voda uzima kao tvar za krštenje jer se posvuda lako nalazi. No maslinovo se ulje ne nalazi posvuda, a mnogo manje balzam. Nije dakle krizma, koja se od toga priređuje, prikladna tvar ovoga sakramenta.
Naprotiv, Grgur kaže, u Registrumu: „Prezbiteri neka se ne usuđuju krštenu djecu označivati na čelima svetom krizmom“. Dakle, krizma je tvar ovoga sakramenta.
Odgovaram: krizma je prikladna tvar ovoga sakramenta. Kako je naime rečeno, u ovome se sakramentu daje punina Duha Svetoga za duhovnu jakost, što priliči zreloj dobi. Čovjek pak, kada dođe do zrele dobi, počinje već priopćavati svoja djelovanja drugima, a prije je kao pojedinac samomu sebi živio. Milost se pak Duha Svetoga označava u ulju, odakle se za Krista kaže da je pomazan uljem radosti, zbog punine Duha Svetoga koju je imao. I zato ulje odgovara tvari ovoga sakramenta. Primiješa se pak balzam zbog ugodna mirisa, koji se širi na druge, odakle i Apostol kaže, 2 Kor 2: „Kristov smo ugodan miris...“ i tako dalje. I premda su mnoge druge stvari mirisave, ipak se ponajprije uzima balzam, zbog toga što ima osobit miris, i jer također neraspadljivost pruža, odakle se u Sir 24 kaže: „Kao nepomiješan balzam miris je moj“.
Odgovor na 1. prigovor: Krist je iz vlasti koju ima u sakramentima podijelio apostolima stvarnost ovoga sakramenta, to jest puninu Duha Svetoga, bez sakramenta, zato što su oni sami „prvine Duha Svetoga primili“, kako se kaže u Rim 8. Ipak je nešto suobličeno tvari ovoga sakramenta bilo pruženo apostolima osjetilno pri podjeljivanju Duha Svetoga. To naime što je Duh Sveti osjetilno sišao na njih u obličju ognja odnosi se na isto označavanje na koje se odnosi ulje, osim što oganj ima djelatnu snagu, a ulje pasivnu snagu, ukoliko je tvar i hrana ognja. I to je sasvim odgovaralo, jer se po apostolima milost Duha Svetoga imala prenositi na druge. Na apostole je također Duh Sveti sišao u liku jezika. Što se odnosi na označavanje istoga što označava balzam, osim što je jezik po govoru priopćiv drugomu, a balzam po mirisu; zato što su se naime apostoli ispunjali Duhom Svetim kao učitelji vjere, a drugi vjernici kao vršitelji onoga što pripada izgrađivanju vjernika. Slično također na polaganje ruku apostola, i također na njihovo propovijedanje, silazila je punina Duha Svetoga na vjernike pod vidljivim znakovima, kao što je od početka bila sišla na apostole, odakle Petar kaže, Dj 11: „Tek što počeh govoriti, siđe Duh Sveti na njih, kao i na nas u početku“. I zato nije bila nužna osjetilna sakramentalna tvar ondje gdje su se osjetilni znakovi čudesno pružali od Boga. Služili su se ipak apostoli uobičajeno krizmom pri podjeljivanju sakramenta kada se takvi vidljivi znakovi nisu pružali. Kaže naime Dionizije, u IV. poglavlju De ecclesiastica hierarchia: „Postoji neko usavršujuće djelovanje, koje naši predvodnici, to jest apostoli, žrtvom krizme nazivaju“.
Odgovor na 2. prigovor: krštenje se daje za jednostavno postizanje duhovnoga života, i zato tomu sakramentu odgovara jednostavna tvar. No ovaj se sakrament daje za postizanje punine Duha Svetoga, čije je djelovanje mnogovrsno, prema onome u Mudr 7: „U njoj je naime duh sveti, jedinstven, mnogovrstan“, a u 1 Kor 12 kaže se: „Različiti su dari milosti, a isti Duh“. I zato je prikladno da ovoga sakramenta bude složena tvar.
Odgovor na 3. prigovor: svojstva ulja kojima se označava Duh Sveti više se nalaze u maslinovu ulju nego u bilo kojemu drugom ulju. Zato i sama maslina, uvijek zelena lišćem, označava svježinu i milosrđe Duha Svetoga. To se ulje također vlastito naziva uljem, i ponajviše se nalazi u uporabi gdje se može imati. Bilo koja pak druga tekućina po sličnosti s ovim naziva se uljem, niti je u općoj uporabi, osim kao dopuna kod onih kojima nedostaje maslinovo ulje. I zato se samo ovo ulje uzima u uporabu ovoga i nekih drugih sakramenata.
Odgovor na 4. prigovor: krštenje je sakrament apsolutne nužnosti, i zato se njegova tvar mora posvuda nalaziti. Dostaje pak da se tvar ovoga sakramenta, koji nije tolike nužnosti, može lako u sva mjesta zemaljska donijeti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.