Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 71, a. 2

Treba li krštenju prethoditi zaklinjanje

Prigovor 1. Čini se da zaklinjanje ne bi trebalo prethoditi krštenju. Zaklinjanje je naime usmjereno protiv bjesomučnika, to jest opsjednutih. No nisu svi takvi. Dakle, zaklinjanje ne treba prethoditi krštenju.

Prigovor 2. Nadalje, dokle god čovjek podliježe grijehu, đavao u njemu ima vlast, kako se kaže u Iv 8: „Tko čini grijeh, sluga je grijeha“. No grijeh se uklanja po krštenju. Ne treba dakle prije krštenja ljude zaklinjati.

Prigovor 3. Nadalje, za odbijanje vlasti zlih duhova uvedena je blagoslovljena voda. Nije dakle za to trebalo drugi lijek primijeniti po zaklinjanjima.

Naprotiv, papa Celestin kaže: „Bilo da djeca bilo mladići dolaze k sakramentu ponovnoga rođenja, neka prije ne pristupaju k vrelu života nego što se zaklinjanjima i dahnutijima klerika nečisti duh od njih odbaci“.

Odgovaram: tko god neko djelo mudro nakanjuje učiniti, najprije uklanja zapreke svoga djela, odakle se kaže u Jr 4: „Izkrčite sebi novinu i nemojte sijati među trnjem“. Đavao je pak neprijatelj ljudskoga spasenja, koje čovjek po krštenju stječe; i ima neku vlast u čovjeku iz samoga toga što je podložen istočnomu grijehu, ili također stvarnomu. Zato se također prikladno prije krštenja izgone zli dusi po zaklinjanjima, da ne bi priječili spasenje čovjeka. Koje doista izgonjenje označava dahnuti. Blagoslov pak, s polaganjem ruku, zatvara izgnanomu put da se ne bi mogao vratiti. Sol pak u usta stavljena, i mazanje nosnica i ušiju pljuvačkom, označava primanje nauka vjere što se tiče ušiju, i odobravanje što se tiče nosnica, i ispovijed što se tiče usta. Pomazanje pak uljem označava prikladnost čovjeka za borbu protiv zlih duhova.

Odgovor na 1. prigovor: bjesomučnicima se nazivaju kao oni koji iznutra trpe zbog vanjskoga djelovanja đavla. I premda se svi koji pristupaju krštenju tjelesno od njega ne muče, svi se ipak nekršteni podvrgavaju vlasti zlih duhova, barem zbog krivnje istočnoga grijeha.

Odgovor na 2. prigovor: u krštenju se po pranju isključuje đavolska vlast od čovjeka s obzirom na to što ga priječi od postizanja slave. No zaklinjanja isključuju đavolsku vlast ukoliko priječi čovjeka od primanja sakramenta.

Odgovor na 3. prigovor: blagoslovljena se voda daje protiv napada zlih duhova koji su izvana. No zaklinjanje se određuje protiv napada zlih duhova koji su iznutra, odakle se bjesomučnicima nazivaju, kao oni koji iznutra trpe, oni koji se zaklinju. Ili valja reći da, kao što se kao lijek protiv grijeha po drugi put daje pokora, jer se krštenje ne ponavlja; tako se kao lijek protiv napada zlih duhova po drugi put daje blagoslovljena voda, jer se krsna zaklinjanja ne ponavljaju.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.