III, q. 70, a. 2
O njegovu ustanovljenju
Prigovor 1. Čini se da je obrezanje bilo neprikladno ustanovljeno. Kako je naime rečeno, u obrezanju je bivalo neko ispovijedanje vjere. No od grijeha prvoga čovjeka nitko se nikada nije mogao spasiti osim po vjeri u muku Kristovu, prema onome u Rim 3: „Kojega Bog postavi pomirilištem po vjeri u njegovoj krvi“. Dakle, odmah poslije grijeha prvoga čovjeka obrezanje se trebalo ustanoviti, a ne u Abrahamovo vrijeme.
Prigovor 2. Nadalje, u obrezanju je čovjek ispovijedao obdržavanje staroga Zakona, kao što u krštenju ispovijeda obdržavanje Novoga zakona, odakle Apostol kaže, Gal 5: „Svjedočim svakomu čovjeku koji se obrezuje da je dužan sav Zakon vršiti“. No zakonsko obdržavanje nije predano u Abrahamovo vrijeme, nego više u Mojsijevo vrijeme. Dakle, neprikladno je ustanovljeno obrezanje u Abrahamovo vrijeme.
Prigovor 3. Nadalje, obrezanje je bilo slikovito i priprava za krštenje. No krštenje se pruža svim narodima, prema onome u Mt 28: „Pođite dakle, poučavajte sve narode krsteći ih“. Dakle, obrezanje se nije trebalo ustanoviti kao ono što se ima obdržavati samo od jednoga naroda Židova, nego od svih naroda.
Prigovor 4. Nadalje, tjelesno obrezanje treba odgovarati duhovnomu kao slika označenomu. No duhovno obrezanje, koje biva po Kristu, bez razlike odgovara obama spolovima, jer „u Kristu Isusu nema muško ni žensko“, kako se kaže u Kol 3. Dakle, neprikladno je ustanovljeno obrezanje, koje priliči samo muškarcima.
Naprotiv, kako se čita u Post 17, obrezanje je ustanovljeno od Boga, čija su djela savršena.
Odgovaram: kako je rečeno, obrezanje je bilo priprava za krštenje ukoliko je bilo neko ispovijedanje vjere u Krista, koju i mi u krštenju ispovijedamo. Među drevnim pak ocima, prvi je Abraham primio obećanje o Kristu koji se ima roditi, kada mu je rečeno, Post 22: „U tvome će se potomstvu blagoslivljati svi narodi zemlje“. I on se sam također prvi odvojio od društva nevjernika, prema zapovijedi Gospodina koji mu je rekao: „Iziđi iz zemlje svoje i iz roda svoga“. I zato je prikladno obrezanje bilo ustanovljeno u Abrahamu.
Odgovor na 1. prigovor: neposredno poslije grijeha prvoga roditelja, zbog nauka samoga Adama, koji je bio potpuno poučen o božanskim stvarima, još je vjera i naravni razum cvao u čovjeku utoliko što nije trebalo određivati ljudima neke znakove vjere i spasenja, nego je svatko po svojoj želji vjeru svoju očitovao znakovima koji je ispovijedaju. No oko Abrahamova vremena bila se umanjila vjera, dok su mnogi skretali k idolopoklonstvu. Bio se također pomračio naravni razum po porastu tjelesne požude sve do grijeha protiv naravi. I zato je prikladno tada, a ne prije, bilo ustanovljeno obrezanje, radi ispovijedanja vjere i umanjivanja tjelesne požude.
Odgovor na 2. prigovor: zakonsko obdržavanje nije se trebalo predati osim već sabranomu narodu, jer se zakon usmjeruje na opće dobro, kako je u drugome dijelu rečeno. Narod pak vjernika imao se sabrati nekim osjetilnim znakom, što je nužno zato da bi se ljudi u bilo kojoj vjeri ujedinili, kako Augustin kaže, Contra Faustum. I zato je trebalo prije ustanoviti obrezanje nego što se zakon dade. Oni pak oci koji su bili prije Zakona poučavali su svoje obitelji o božanskim stvarima na način očinske opomene. Zato i Gospodin kaže o Abrahamu: „Znam da će zapovjediti sinovima svojim i domu svojemu poslije sebe da čuvaju put Gospodnji“.
Odgovor na 3. prigovor: krštenje u sebi sadrži savršenost spasenja, na koje Bog sve ljude zove, prema onome u 1 Tim 2: „Koji hoće da se svi ljudi spase“. I zato se krštenje svim narodima predlaže. Obrezanje pak nije sadržavalo savršenost spasenja, nego ga je označavalo kao ono što ima biti po Kristu, koji se imao roditi iz naroda Židova. I zato je samo tomu narodu dano obrezanje.
Odgovor na 4. prigovor: ustanovljenje je obrezanja kao znak Abrahamove vjere, koji je vjerovao da će biti otac Krista njemu obećanoga, i zato je prikladno samo muškarcima odgovaralo. Istočni se također grijeh, protiv kojega se posebno obrezanje usmjeravalo, od oca navlači, a ne od majke, kako je u drugome dijelu rečeno. No krštenje sadrži Kristovu moć, koji je opći uzrok spasenja svih, i otpuštenje svih grijeha.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.