III, q. 70, a. 1
Je li obrezanje bilo priprava i slika krštenja
Prigovor 1. Čini se da obrezanje nije bilo priprava i slika krštenja. Svaka naime slika ima neku sličnost sa svojom označenom stvarnošću. No obrezanje nikakvu sličnost nema s krštenjem. Dakle, čini se da nije bilo priprava i slika krštenja.
Prigovor 2. Nadalje, Apostol kaže, 1 Kor 10, govoreći o drevnim ocima, „da su svi pod oblakom i u moru kršteni“, a ne kaže da su u obrezanju kršteni. Dakle, zaštita stupa od oblaka, i prijelaz Crvenoga mora, više su bili priprava za krštenje i njegova slika nego obrezanje.
Prigovor 3. Nadalje, gore je rečeno da je Ivanovo krštenje bilo priprava za Kristovo krštenje. Ako je dakle obrezanje bilo priprava i slika Kristova krštenja, čini se da je Ivanovo krštenje bilo suvišno. Što je neprikladno. Dakle, obrezanje nije bilo priprava i slika krštenja.
Naprotiv, Apostol kaže, Kol 2: „Obrezani ste obrezanjem nerukotvorenim u svlačenju tijela puti, nego obrezanjem Isusa Krista, suukopani s njime u krštenju“.
Odgovaram: krštenje se naziva sakramentom vjere, ukoliko naime u krštenju biva neko ispovijedanje vjere, i po krštenju se čovjek pridružuje zajednici vjernika. Ista je pak vjera naša i drevnih otaca, prema onome Apostolovu u 2 Kor 4: „Imajući isti duh vjere vjerujemo“. Obrezanje je pak bilo neko očitovanje vjere, odakle su se i po obrezanju drevni sabirali u zbor vjernika. Zato je bjelodano da je obrezanje bilo priprava za krštenje i njegova praslika, prema onome kako su se drevnim ocima sve stvari u slici budućega događale, kako se kaže u 1 Kor 10, kao što je i njihova vjera bila o budućemu.
Odgovor na 1. prigovor: obrezanje je imalo sličnost s krštenjem što se tiče duhovnoga učinka krštenja. Jer kao što se po obrezanju uklanjala neka tjelesna kožica, tako se po krštenju čovjek svlači od tjelesnoga ponašanja.
Odgovor na 2. prigovor: zaštita stupa od oblaka, i prijelaz Crvenoga mora, bili su doista slike našega krštenja, kojim se ponovno rađamo iz vode, označene po Crvenome moru, i Duha Svetoga, označenoga po stupu od oblaka, no ipak po tome nije bivalo nikakvo ispovijedanje vjere, kao po obrezanju. I zato su spomenute dvije stvari bile samo slike, a ne sakramenti. Obrezanje je pak bilo sakrament, i priprava za krštenje, premda manje izričito ocrtavajući krštenje, što se tiče vanjskih stvari, nego spomenuto. I zato je Apostol radije spomenuo navedeno nego obrezanje.
Odgovor na 3. prigovor: Ivanovo je krštenje bilo priprava za Kristovo krštenje što se tiče vršenja čina. No obrezanje što se tiče ispovijedanja vjere, koje se traži u krštenju, kako je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.