Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 65, a. 4

Jesu li svi od nužnosti za spasenje

Prigovor 1. Čini se da su svi sakramenti od nužnosti za spasenje. Ono naime što nije nužno, čini se suvišnim. Ali nijedan sakrament nije suvišan, jer Bog ništa ne čini uzalud. Dakle, svi su sakramenti od nužnosti za spasenje.

Prigovor 2. Nadalje, kao što se o krštenju veli: „Ako se tko ne rodi iz vode i Duha Svetoga, ne može ući u kraljevstvo Božje“, tako se o euharistiji veli u Iv 6: „Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi“. Dakle, kao što je krštenje sakrament nužnosti, tako i euharistija.

Prigovor 3. Nadalje, bez sakramenta krštenja netko se može spasiti samo neka ne prezir bogoštovlja, nego nužda isključi sakrament, kako će se niže reći. Ali u svakom sakramentu prezir bogoštovlja priječi spasenje čovjeka. Dakle, po istom razlogu, svi su sakramenti od nužnosti za spasenje.

Naprotiv, djeca se spašavaju po samome krštenju, bez drugih sakramenata.

Odgovaram: nužnim s obzirom na svrhu, o čemu sada govorimo, naziva se nešto dvostruko. Na jedan način ono bez čega ne može biti svrha, kao što je hrana nužna za ljudski život. I to je jednostavno nužno za svrhu. Na drugi se način naziva nužnim ono bez čega se svrha ne postiže tako prikladno, kao što je konj nužan za putovanje. To pak nije jednostavno nužno za svrhu. Na prvi su dakle način nužnosti tri sakramenta nužna. Dva doduše pojedinačnoj osobi: krštenje doduše jednostavno i apsolutno; a pokora uz pretpostavku smrtnoga grijeha poslije krštenja. Sakrament je pak reda nužan Crkvi, jer „gdje nema upravitelja, propast će narod“, kako se kaže u Izr 11. No na drugi su način nužni ostali sakramenti. Potvrda naime na neki način usavršuje krštenje; bolesničko pomazanje pokoru; a ženidba mnoštvo Crkve po razmnožavanju čuva.

Odgovor na 1. prigovor: za to da nešto ne bi bilo suvišno, dostaje nužno na prvi ili na drugi način. I tako su nužni sakramenti, kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: onu riječ Gospodinovu valja razumjeti o duhovnom blagovanju, a ne o samome sakramentalnomu, kako Augustin tumači na Ivana.

Odgovor na 3. prigovor: premda je prezir svih sakramenata protivan spasenju, ipak nije prezir sakramenta iz toga što netko ne mari primiti sakrament koji nije od nužnosti za spasenje. Inače bi oni koji ne primaju red i koji ne sklapaju brak prezirali takve sakramente.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.