III, q. 65, a. 3
O njihovu uspoređivanju
Prigovor 1. Čini se da sakrament euharistije nije najodličniji među sakramentima. Zajedničko je naime dobro jače od dobra jednoga, kako se kaže u I. Ethic. Ali ženidba se usmjeruje prema zajedničkomu dobru ljudske vrste putem rađanja, a sakrament se euharistije usmjeruje prema vlastitomu dobru onoga koji prima. Dakle, nije najodličniji od sakramenata.
Prigovor 2. Nadalje, dostojnijima se čine sakramenti koji se podjeljuju po većemu poslužitelju. Ali sakrament potvrde i sakrament reda ne podjeljuju se osim po biskupu, koji je veći poslužitelj negoli običan poslužitelj, a to je svećenik, po kojemu se podjeljuje sakrament euharistije. Dakle, oni su sakramenti jači.
Prigovor 3. Nadalje, sakramenti su utoliko jači ukoliko veću snagu imaju. Ali neki sakramenti utiskuju biljeg, naime krštenje, potvrda i red, što ne čini euharistija. Dakle, oni su sakramenti jači.
Prigovor 4. Nadalje, čini se da je jače ono o čemu drugo ovisi, a ne obrnuto. Ali o krštenju ovisi euharistija: ne može naime netko primiti euharistiju ako nije kršten. Dakle, krštenje je jače od euharistije.
Naprotiv, Dionizije kaže u 3. pogl. Eccl. Hier. da „se ne događa da se netko usavrši hijerarhijskim usavršenjem osim po najbožanskijoj euharistiji“. Dakle, ovaj je sakrament najodličniji i usavršujući za sve ostale.
Odgovaram: jednostavno govoreći, sakrament je euharistije najodličniji među ostalim sakramentima. Što se uistinu trostruko pokazuje. Ponajprije doduše iz toga što se u njemu sadrži sam Krist supstancijalno, a u drugim se sakramentima sadrži neka oruđna snaga primljena od Krista, kako je iz gore rečenoga bjelodano. Uvijek je pak ono što je po biti jače od onoga što je po sudioništvu. Drugo, to se pokazuje iz međusobnoga reda sakramenata: svi se naime ostali sakramenti čine usmjerenima prema ovomu sakramentu kao prema svrsi. Bjelodano je naime da se sakrament reda usmjeruje prema posvećenju euharistije. Sakrament se pak krštenja usmjeruje prema primanju euharistije. U čemu se također netko usavršuje po potvrdi, da se ne boji uskratiti se od takva sakramenta. Po pokori se također i bolesničkomu pomazanju čovjek pripravlja za dostojno primanje tijela Kristova. Ženidba pak barem svojim označavanjem dotiče ovaj sakrament, ukoliko označuje sjedinjenje Krista i Crkve, čije se jedinstvo po sakramentu euharistije oslikava; odakle i apostol kaže u Ef 5: „Velika je to tajna, ja pak velim u Kristu i u Crkvi“. Treće, to se pokazuje iz obreda sakramenata. Gotovo se naime svi sakramenti u euharistiji dovršuju, kako Dionizije veli u 3. pogl. Eccl. Hier., kao što je očito da se zaređeni pričešćuju, te također kršteni ako su odrasli. Međusobno pak uspoređivanje ostalih sakramenata može biti višestruko. Naime na putu nužnosti krštenje je najodličniji od sakramenata; na putu pak savršenstva sakrament reda; na srednji se pak način odnosi sakrament potvrde. Sakrament pak pokore i bolesničkoga pomazanja nižega su stupnja od spomenutih sakramenata, jer se, kako je rečeno, usmjeruju prema kršćanskomu životu ne po sebi, nego takoreći po akcidentu, naime kao lijek nadošloga nedostatka. Među kojima se ipak bolesničko pomazanje uspoređuje s pokorom kao potvrda s krštenjem, tako naime da je pokora veće nužnosti, a bolesničko pomazanje veće savršenosti.
Odgovor na 1. prigovor: ženidba se usmjeruje prema zajedničkomu dobru tjelesno. Ali duhovno zajedničko dobro cijele Crkve sadržava se supstancijalno u samome sakramentu euharistije.
Odgovor na 2. prigovor: po redu i potvrdi određuju se vjernici Kristovi za neke posebne službe, što pripada službi poglavara. I stoga podjeljivanje takvih sakramenata pripada samomu biskupu, koji je takoreći knez u Crkvi. Po sakramentu se pak euharistije čovjek ne određuje za neku službu, nego je radije ovaj sakrament svrha svih službi, kako je rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: sakramentalni biljeg, kako je gore rečeno, neko je sudioništvo u Kristovu svećeništvu. Odatle je sakrament koji samoga Krista sjedinjuje s čovjekom dostojniji od sakramenta koji utiskuje Kristov biljeg.
Odgovor na 4. prigovor: taj razlog polazi sa strane nužnosti. Tako je naime krštenje, budući da je najveće nužnosti, najodličniji od sakramenata. Kao što red i potvrda imaju neku izvrsnost po razlogu poslužiteljstva; a ženidba po razlogu označavanja. Ništa naime ne priječi da nešto s obzirom na nešto bude dostojnije, što ipak nije dostojnije jednostavno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.