Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 64, a. 10

Traži li se ondje ispravna nakana

Prigovor 1. Čini se da se ispravna nakana poslužitelja traži za savršenost sakramenta. Nakana se naime poslužitelja mora suobličiti nakani Crkve, kako je iz rečenoga bjelodano. Ali nakana je Crkve uvijek ispravna. Dakle, po nužnosti se za savršenost sakramenta traži ispravna nakana poslužitelja.

Prigovor 2. Nadalje, izopačena se nakana čini gorom negoli šaljiva nakana. Ali šaljiva nakana dokida sakrament, recimo ako netko ne ozbiljno, nego kroz šalu nekoga krsti. Dakle, mnogo više izopačena nakana oduzima sakrament, recimo ako netko nekoga krsti da bi ga poslije ubio.

Prigovor 3. Nadalje, izopačena nakana čini cijelo djelo grešnim, prema onome u Lk 11: „Ako oko tvoje bude zlo, cijelo će tijelo tvoje biti tamno“. Ali Kristovi se sakramenti ne mogu okaljati po zlim ljudima, kako Augustin kaže protiv Petilijana. Dakle, čini se da ondje, ako je izopačena nakana poslužitelja, nema pravoga sakramenta.

Naprotiv, izopačena nakana pripada poslužiteljevoj zloći. Ali poslužiteljeva zloća ne dokida sakrament. Dakle, niti izopačena nakana.

Odgovaram: nakana poslužitelja može se izopačiti dvostruko. Na jedan način s obzirom na sam sakrament, recimo kada netko ne namjerava podijeliti sakrament, nego varavo nešto učiniti. I takva izopačenost dokida istinu sakramenta, osobito kada svoju nakanu izvana očituje. Na drugi se način može izopačiti poslužiteljeva nakana s obzirom na ono što slijedi sakrament: recimo ako svećenik namjerava neku ženu krstiti da bi je zlostavljao; ili ako namjerava posvetiti Kristovo tijelo da bi se njime za vračanja poslužio. I jer ranije ne ovisi o kasnijemu, otuda dolazi da takva izopačenost nakane ne dokida istinu sakramenta, nego sam poslužitelj iz takve nakane teško griješi.

Odgovor na 1. prigovor: nakana je Crkve ispravna i s obzirom na savršenost sakramenta, i s obzirom na upotrebu sakramenta; ali prva ispravnost usavršuje sakrament, a druga djeluje na zaslugu. I stoga poslužitelj koji suobličuje svoju nakanu Crkvi s obzirom na prvu ispravnost, a ne s obzirom na drugu, izvršuje doduše sakrament, ali to mu ne biva na zaslugu.

Odgovor na 2. prigovor: šaljiva ili zabavna nakana isključuje prvu ispravnost nakane, po kojoj se izvršuje sakrament. I stoga nije sličan razlog.

Odgovor na 3. prigovor: izopačena nakana izopačuje djelo onoga koji namjerava, a ne djelo drugoga. I stoga se iz izopačene nakane poslužitelja izopačuje ono što čini u sakramentima ukoliko je to njegovo djelo, a ne ukoliko je djelo Kristovo, čiji je poslužitelj. I slično je kao kad bi poslužitelj nekoga čovjeka opakom nakanom nosio siromasima milostinju koju gospodar ispravnom nakanom nalaže.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.