Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 64, a. 1

Djeluje li samo Bog iznutra u sakramentima

Prigovor 1. Čini se da ne samo Bog, nego i poslužitelj djeluje iznutra na učinak sakramenta. Unutarnji je naime učinak sakramenta da se čovjek očisti od grijeha i prosvijetli po milosti. Ali poslužiteljima Crkve pripada čistiti, prosvjetljivati i usavršavati, kako je bjelodano po Dioniziju u 5. pogl. Cael. Hier.. Dakle, čini se da ne samo Bog, nego i poslužitelji Crkve djeluju na učinak sakramenta.

Prigovor 2. Nadalje, pri podjeljivanju sakramenata iznose se neke molitvene zagovorne molbe. Ali molitve su pravednika kod Boga uslišivije od molitava ma koga, prema onome u Iv 9: „Ako tko Boga štuje i volju njegovu čini, toga Bog uslišava“. Dakle, čini se da veći učinak sakramenta postiže onaj tko ga prima od dobra poslužitelja. Tako dakle poslužitelj djeluje nešto na unutarnji učinak, a ne samo Bog.

Prigovor 3. Nadalje, dostojniji je čovjek negoli neživa stvar. Ali neživa stvar djeluje nešto na unutarnji učinak, „jer voda tijelo dotiče a srce pere“, kako Augustin veli tumačeći Ivana. Dakle, čovjek djeluje nešto na unutarnji učinak sakramenta, a ne samo Bog.

Naprotiv, kaže se u Rim 8: „Bog koji opravdava“. Budući dakle da je unutarnji učinak svih sakramenata opravdanje, čini se da samo Bog izvodi unutarnji učinak sakramenta.

Odgovaram: izvoditi neki učinak događa se dvostruko: na jedan način po načinu glavnoga djelatnika; na drugi način po načinu oruđa. Na prvi dakle način samo Bog izvodi unutarnji učinak sakramenta. Kako zato što samo Bog ulazi u dušu, u kojoj učinak sakramenta stoji; ne može naime ništa neposredno djelovati ondje gdje nije; tako i zato što milost, koja je unutarnji učinak sakramenta, potječe od samoga Boga, kako je u Drugome dijelu navedeno. Biljeg također, koji je unutarnji učinak nekih sakramenata, oruđna je snaga koja istječe od glavnoga djelatnika, a to je Bog. Na drugi pak način čovjek može djelovati na unutarnji učinak sakramenta ukoliko djeluje po načinu poslužitelja. Isti je naime pojam poslužitelja i oruđa: djelovanje se naime obojega izvana primjenjuje, ali postiže unutarnji učinak iz snage glavnoga djelatnika, a to je Bog.

Odgovor na 1. prigovor: očišćenje, prema tome kako se pripisuje poslužiteljima Crkve, nije od grijeha, nego se za đakone kaže da čiste ukoliko ili nečiste izgone iz zbora vjernih, ili ih svetim opomenama raspoložuju za primanje sakramenata. Slično se također za svećenike kaže da prosvjetljuju sveti puk ne doduše ulijevajući milost, nego dijeleći sakramente milosti, kako je bjelodano po Dioniziju na istome mjestu.

Odgovor na 2. prigovor: molitve koje se govore pri podjeljivanju sakramenata predlažu se Bogu ne sa strane pojedinačne osobe, nego sa strane cijele Crkve, čije su molitve kod Boga uslišive, prema onome u Mt 18: „Ako se dvojica od vas usuglase na zemlji o bilo kojoj stvari za koju zaištu, bit će im od Oca mojega“. Ništa ipak ne priječi da pobožnost pravednoga čovjeka tome nešto pridonese. No ono što je učinak sakramenta ne postiže se molitvom Crkve ili poslužitelja, nego iz zasluge Kristove muke, čija snaga djeluje u sakramentima, kako je rečeno. Zato se bolji učinak sakramenta ne daje po boljemu poslužitelju. Nešto se ipak pridodano može postići za primatelja sakramenta po poslužiteljevoj pobožnosti; niti ipak poslužitelj to izvodi, nego moli od Boga da bude izvedeno.

Odgovor na 3. prigovor: nežive stvari ne djeluju na unutarnji učinak osim oruđno, kako je rečeno. I slično ljudi ne djeluju na učinak sakramenata osim po načinu poslužiteljstva, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.