Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 63, a. 5

Nalazi li se neizbrisivo

Prigovor 1. Čini se da se biljeg ne nalazi neizbrisivo u duši. Što je naime neki akcident savršeniji, to čvršće prianja. Ali milost je savršenija od biljega, jer se biljeg usmjeruje prema milosti kao prema daljnjoj svrsi. Milost se pak gubi po grijehu. Dakle, mnogo više biljeg.

Prigovor 2. Nadalje, po biljegu se netko određuje za bogoštovlje, kao što je rečeno. Ali neki od bogoštovlja prelaze na protivno štovanje po otpadništvu od vjere. Dakle, čini se da takvi gube sakramentalni biljeg.

Prigovor 3. Nadalje, kada prestane svrha, mora prestati i ono što vodi k svrsi, inače bi uzalud ostajalo; kao što poslije uskrsnuća neće biti ženidbe, jer će prestati rađanje, prema kojemu se ženidba usmjeruje; vanjsko pak bogoštovlje, prema kojemu se biljeg usmjeruje, neće ostati u domovini, u kojoj se ništa neće činiti u slici, nego sve u goloj istini. Dakle, sakramentalni biljeg ne ostaje zauvijek u duši. I tako se ne nalazi neizbrisivo.

Naprotiv, Augustin kaže u II. Contra Parmenianum da se ne drže manje kršćanski sakramenti negoli tjelesna bilješka vojne službe. Ali vojnički se biljeg ne ponavlja, nego prepoznat odobrava u onome koji zaslužuje oproštenje od vladara poslije krivnje. Dakle, ni sakramentalni se biljeg ne može izbrisati.

Odgovaram: kao što je rečeno, sakramentalni je biljeg neko sudioništvo u Kristovu svećeništvu u njegovim vjernicima, tako naime da, kao što Krist ima punu vlast duhovnoga svećeništva, tako mu se njegovi vjernici suobličuju u tome što sudjeluju u nekoj duhovnoj moći s obzirom na sakramente i ono što pripada bogoštovlju. I zbog toga također Kristu ne dolikuje imati biljeg, nego se moć njegova svećeništva uspoređuje s biljegom kao ono što je puno i savršeno s nekim svojim sudioništvom. Kristovo je pak svećeništvo vječno, prema onome u Psalmu: „Ti si svećenik dovijeka po redu Melkisedekovu“. I otuda dolazi da je svako posvećenje koje biva po njegovu svećeništvu trajno, dok posvećena stvar ostaje. Što je očito također i u neživim stvarima: posvećenje naime Crkve ili oltara ostaje uvijek, osim ako se uništi. Budući dakle da je duša subjekt biljega prema razumskom dijelu, u kojemu je vjera, kako je rečeno; očito je da, kao što je razum trajan i neraspadljiv, tako biljeg neizbrisivo ostaje u duši.

Odgovor na 1. prigovor: drukčije je u duši milost, a drukčije biljeg. Milost je naime u duši kao neki oblik koji ima potpun bitak u njoj; a biljeg je u duši kao neka oruđna snaga, kako je gore rečeno. Potpun pak oblik nalazi se u subjektu prema stanju subjekta. I jer je duša promjenljiva prema slobodnom izboru dokle god je u stanju puta, dosljedno slijedi da se nalazi u duši promjenljivo. Ali oruđna se snaga više promatra prema stanju glavnoga djelatnika. I stoga se biljeg neizbrisivo nalazi u duši: ne zbog svojega savršenstva, nego zbog savršenstva Kristova svećeništva, od kojega se biljeg izvodi kao neka oruđna snaga.

Odgovor na 2. prigovor: kako na istome mjestu Augustin veli, „vidimo da niti sami otpadnici nisu lišeni krštenja, kojima se, kada se po pokori vraćaju, ne vraća, i stoga se prosuđuje da se nije moglo izgubiti“. I razlog je tomu što je biljeg oruđna snaga, kako je rečeno, a pojam se oruđa sastoji u tome da se pokreće od drugoga, a ne u tome da samo sebe pokreće, što pripada volji. I stoga, ma koliko se volja pokrenula u protivno, biljeg se ne uklanja, zbog nepokretnosti glavnoga pokretača.

Odgovor na 3. prigovor: premda poslije ovoga života ne ostaje vanjsko bogoštovlje, ostaje ipak svrha onoga bogoštovlja. I stoga poslije ovoga života ostaje biljeg: i u dobrima na njihovu slavu, i u zlima na njihovu sramotu; kao što također i vojnički biljeg ostaje u vojnicima poslije postignute pobjede: i u onima koji su pobijedili na slavu, i u onima koji su pobijeđeni na kaznu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.