III, q. 62, a. 5
Izvodi li se takva snaga u sakramentima iz Kristove muke
Prigovor 1. Čini se da sakramenti Novoga zakona nemaju snagu iz Kristove muke. Snaga je naime sakramenata za uzrokovanje milosti u duši, po kojoj duhovno živi. Ali, kako Augustin kaže tumačeći Ivana, „Riječ, kako bijaše u početku kod Boga, oživljava duše; a prema tome što je tijelom postala, oživljava tijela“. Budući dakle da Kristova muka pripada Riječi prema tome što je tijelom postala, čini se da ne može uzrokovati snagu sakramenata.
Prigovor 2. Nadalje, čini se da snaga sakramenata ovisi o vjeri; jer, kako Augustin kaže tumačeći Ivana, Riječ Božja usavršuje sakrament ne jer se izgovara, nego jer se vjeruje. Ali naša vjera ne gleda samo na Kristovu muku, nego također i na druga otajstva njegova čovještva, i prvenstvenije također na njegovo božanstvo. Dakle, čini se da sakramenti nemaju posebno snagu od Kristove muke.
Prigovor 3. Nadalje, sakramenti se usmjeruju prema opravdanju ljudi, prema onome u 1 Kor 6: „Oprani ste i opravdani ste“. Ali opravdanje se pripisuje uskrsnuću, prema onome u Rim 4: „Uskrsnu radi našega opravdanja“. Dakle, čini se da sakramenti više imaju snagu od Kristova uskrsnuća negoli od njegove muke.
Naprotiv, na ono u Rim 5: „Po sličnosti prijestupa Adamova“, itd., Glosa kaže: „Iz boka usnuloga Krista potekli su sakramenti, po kojima je spašena Crkva“. Tako se dakle čini da sakramenti imaju snagu iz Kristove muke.
Odgovaram: kao što je rečeno, sakrament djeluje za uzrokovanje milosti po načinu oruđa. Dvostruko je pak oruđe: jedno doduše odijeljeno, kao štap; a drugo sjedinjeno, kao ruka. Po sjedinjenom se pak oruđu pokreće odijeljeno oruđe, kao štap po ruci. Glavni je pak djelatni uzrok milosti sam Bog, s kojim se uspoređuje Kristovo čovještvo kao sjedinjeno oruđe, a sakrament kao odijeljeno oruđe. I stoga treba da se spasonosna snaga izvodi od Kristova božanstva po njegovu čovještvu u same sakramente. Sakramentalna se pak milost čini ponajvećma usmjerenom prema dvome: naime prema uklanjanju nedostataka prošlih grijeha, ukoliko prolaze činom a ostaju krivnjom; i ponovno prema usavršavanju duše u onome što pripada bogoštovlju prema bogoštovlju kršćanskoga života. Bjelodano je pak iz onoga što je gore rečeno da nas je Krist oslobodio od naših grijeha ponajvećma po svojoj muci: ne samo djelatno i zaslužno, nego također i zadovoljštinski. Slično je također po svojoj muci započeo obred kršćanske religije, „prinoseći samoga sebe kao prinos i žrtvu Bogu“, kako se kaže u Ef 5. Odatle je očito da sakramenti Crkve posebno imaju snagu iz Kristove muke, čija se snaga na neki način nama spaja po primanju sakramenata. Čemu za znak, iz boka Krista koji je visio na križu potekli su voda i krv, od kojih jedno pripada krštenju, a drugo euharistiji, koji su najodličniji sakramenti.
Odgovor na 1. prigovor: Riječ, kako bijaše u početku kod Boga, oživljava duše kao glavni djelatnik; tijelo pak njezino, i otajstva u njemu izvršena, djeluju oruđno za život duše. Za život pak tijela ne samo oruđno, nego također po nekoj uzoritosti, kako je gore rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: po vjeri Krist prebiva u nama, kako se kaže u Ef 3. I stoga se Kristova snaga spaja s nama po vjeri. Snaga pak opraštanja grijeha na poseban neki način pripada njegovoj muci. I stoga se po vjeri u njegovu muku posebno ljudi oslobađaju od grijeha, prema onome u Rim 3: „Kojega je Bog postavio kao pomirilište po vjeri u krvi njegovoj“. I stoga je snaga sakramenata, koja se usmjeruje prema uklanjanju grijeha, ponajvećma iz vjere u Kristovu muku.
Odgovor na 3. prigovor: opravdanje se pripisuje uskrsnuću po razlogu cilja k kojemu, a to je novost života po milosti. Pripisuje se ipak muci po razlogu polazišta od kojega, naime s obzirom na otpuštenje krivnje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.