Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 62, a. 4

Nalazi li se u njima neka snaga za uzrokovanje milosti

Prigovor 1. Čini se da u sakramentima nema neke snage koja uzrokuje milost. Snaga naime koja uzrokuje milost duhovna je snaga. Ali u tijelu ne može biti duhovna snaga: niti tako da mu bude vlastita, jer snaga istječe iz biti stvari, i tako je ne može nadilaziti; niti tako da je primi od drugoga, jer ono što se prima od nekoga, nalazi se u njemu po načinu primatelja. Dakle, u sakramentima ne može biti neka snaga koja uzrokuje milost.

Prigovor 2. Nadalje, sve što jest, svodi se na neki rod bića i na neki stupanj dobra. Ali ne može se odrediti u kojemu je rodu bića takva snaga, kako je očito onome tko prolazi kroz pojedinačno. Niti se također može svesti na neki stupanj dobara: niti je naime među najmanjim dobrima, jer sakramenti su od nužnosti za spasenje; niti među srednjim dobrima, kakve su moći duše, koje su neke naravne moći; niti među najvećim dobrima, jer nije ni milost ni krepost uma. Dakle, čini se da u sakramentima nema nikakve snage koja uzrokuje milost.

Prigovor 3. Nadalje, ako se takva snaga nalazi u sakramentima, ne uzrokuje se u njima osim po Božjem stvaranju. Ali neprikladnim se čini da tako plemenito stvorenje odmah prestane postojati pošto se sakrament izvrši. Dakle, čini se da nikakve snage nema u sakramentima za uzrokovanje milosti.

Prigovor 4. Nadalje, isto ne može biti u različitome. Ali pri sakramentima stječu se različite stvari, naime riječi i tvari, a jednoga sakramenta ne može biti osim jedna snaga. Dakle, čini se da u sakramentima nema nikakve snage.

Naprotiv, Augustin kaže tumačeći Ivana: „Kolika je ta snaga vode da tijelo dotiče a srce pere?“ I Beda kaže da je „Gospodin dodirom svojega prečistoga tijela moć preporađanja udijelio vodama“.

Odgovaram: oni koji postavljaju da sakramenti ne uzrokuju milost osim po nekoj popratnosti, postavljaju da u sakramentu nema neke snage koja bi djelovala na učinak sakramenta, nego je prisutna božanska snaga koja sakramentu prisustvuje i sakramentalni učinak izvodi. No postavljajući da je sakrament oruđni uzrok milosti, nužno je u isti mah postaviti da se u sakramentu nalazi neka oruđna snaga za uvođenje sakramentalnoga učinka. I ta je snaga uistinu razmjerna oruđu. Odatle se uspoređuje s apsolutnom i savršenom snagom neke stvari kao što se uspoređuje oruđe s glavnim djelatnikom. Oruđe naime, kako je rečeno, ne djeluje osim ukoliko je pokrenuto od glavnoga djelatnika, koji djeluje po sebi. I stoga snaga glavnoga djelatnika ima trajan i potpun bitak u naravi, a oruđna snaga ima bitak koji prelazi iz jednoga u drugo, i nepotpun; kao što je i gibanje nesavršen čin od djelatnika prema trpećemu.

Odgovor na 1. prigovor: duhovna snaga ne može biti u tjelesnoj stvari po načinu trajne i potpune snage, kako razlog dokazuje. Ništa ipak ne priječi da u tijelu bude oruđna duhovna snaga, ukoliko se naime tijelo može pokrenuti od neke duhovne supstancije radi uvođenja nekoga duhovnoga učinka; kao što je i u samome osjetilnom glasu neka duhovna snaga za pobuđivanje čovjekova razuma, ukoliko proizlazi iz zamisli uma. I na taj je način duhovna snaga u sakramentima, ukoliko se od Boga usmjeruju prema duhovnomu učinku.

Odgovor na 2. prigovor: kao što gibanje, po tome što je nesavršen čin, nije u pravom smislu u nekome rodu, nego se svodi na rod savršenoga čina, kao preinačenje na kakvoću; tako se oruđna snaga, u pravom smislu govoreći, ne nalazi u nekome rodu, nego se svodi na rod i vrstu savršene snage.

Odgovor na 3. prigovor: kao što se oruđna snaga stječe oruđu po tome samome što se pokreće od glavnoga djelatnika, tako i sakrament postiže duhovnu snagu iz Kristova blagoslova i poslužiteljeva primjenjivanja na upotrebu sakramenta. Odatle Augustin kaže u jednom govoru o Bogojavljenju: „I nije čudo što za vodu, to jest tjelesnu supstanciju, kažemo da dopire do pročišćenja duše. Dopire uistinu, i prodire u sva skrovišta savjesti. Premda je naime sama tanana i nježna, Kristovim je blagoslovom ipak tananija, te skrivene uzroke života k tajnama uma tananom rosom prožima“.

Odgovor na 4. prigovor: kao što se ista snaga glavnoga djelatnika oruđno nalazi u svim oruđima usmjerenima prema učinku, ukoliko su nekim redom jedno; tako se također ista sakramentalna snaga nalazi u riječima i stvarima, ukoliko se iz riječi i stvari izvršuje jedan sakrament.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.