Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 61, a. 2

Jesu li bili nužni u stanju prije grijeha

Prigovor 1. Čini se da su prije grijeha čovjeku bili nužni sakramenti. Jer, kao što je rečeno, sakramenti su nužni čovjeku za postizanje milosti. Ali i u stanju nedužnosti čovjek je trebao milost, kako je u Prvome dijelu navedeno. Dakle, i u onome su stanju bili nužni sakramenti.

Prigovor 2. Nadalje, sakramenti dolikuju čovjeku prema stanju ljudske naravi, kao što je rečeno. Ali ista je narav čovjeka prije grijeha i poslije grijeha. Dakle, čini se da je prije grijeha čovjek trebao sakramente.

Prigovor 3. Nadalje, ženidba je neki sakrament, prema onome u Ef 5: „Velika je to tajna, ja pak velim u Kristu i u Crkvi“. Ali ženidba je bila ustanovljena prije grijeha, kako se kaže u Post 2. Dakle, sakramenti su bili nužni čovjeku prije grijeha.

Naprotiv, lijek nije nužan osim bolesniku, prema onome u Mt 9: „Ne trebaju zdravi liječnika“. Ali sakramenti su neki duhovni lijekovi koji se primjenjuju protiv rana grijeha. Dakle, nisu bili nužni prije grijeha.

Odgovaram: u stanju nedužnosti sakramenti nisu bili nužni. Razlog čega može se uzeti iz ispravnosti onoga stanja, u kojemu su više stvari vladale nad nižima, i ni na koji način nisu ovisile o njima: kao što je naime um bio podložan Bogu, tako su umu bile podložne niže snage duše, a samoj duši tijelo. Protiv ovoga bi pak reda bilo ako bi se duša usavršivala, bilo s obzirom na znanje bilo s obzirom na milost, po nečemu tjelesnom, što biva u sakramentima. I stoga u stanju nedužnosti čovjek nije trebao sakramente, ne samo ukoliko se sakramenti usmjeruju kao lijek protiv grijeha, nego također ukoliko se usmjeruju k usavršenju duše.

Odgovor na 1. prigovor: čovjek je u stanju nedužnosti trebao milost, ne ipak da bi postigao milost po nekim osjetilnim znakovima, nego duhovno i nevidljivo.

Odgovor na 2. prigovor: ista je narav čovjeka prije grijeha i poslije grijeha, ali nije isto stanje naravi. Poslije grijeha naime duša, također s obzirom na viši dio, treba primiti nešto od tjelesnih stvari radi svojega usavršenja, što u onom stanju čovjeku nije bilo nužno.

Odgovor na 3. prigovor: ženidba je bila ustanovljena u stanju nedužnosti ne prema tome što je sakrament, nego prema tome što je za službu naravi. Posljedično je ipak označivala nešto buduće oko Krista i Crkve, kao što su i sve druge stvari u slici Krista prethodile.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.