Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 6, a. 5

Je li čitava ljudska narav uzeta posredstvom dijelova

Prigovor 1. Čini se da je Sin Božji preuzeo čitavu ljudsku narav posredstvom dijelova. Kaže naime Augustin u knjizi De agone Christiano da je „nevidljiva i nepromjenjiva Istina po duhu preuzela dušu, po duši tijelo, i tako čitava čovjeka“. No duh, duša i tijelo dijelovi su čitava čovjeka. Dakle, čitava je čovjeka preuzeo posredstvom dijelova.

Prigovor 2. Nadalje, Sin je Božji preuzeo tijelo posredstvom duše zato što je duša sličnija Bogu nego tijelo. No dijelovi ljudske naravi, budući da su jednostavniji, čine se sličnijima onome koji je najjednostavniji nego cjelina. Dakle, preuzeo je cjelinu posredstvom dijelova.

Prigovor 3. Nadalje, cjelina proizlazi iz sjedinjenja dijelova. No sjedinjenje se shvaća kao svrha preuzimanja, dok se dijelovi unaprijed shvaćaju prije preuzimanja. Dakle, preuzeo je cjelinu po dijelovima.

Naprotiv, Damaščanin kaže u III. knjizi: „u Gospodinu Isusu Kristu ne promatramo dijelove dijelova, nego ono što je neposredno sastavljeno, to jest božanstvo i čovještvo“. Čovještvo je pak neka cjelina koja se sastoji od duše i tijela kao od dijelova. Dakle, Sin Božji je preuzeo dijelove posredstvom cjeline.

Odgovaram: treba reći da se, kada se kaže da je nešto posrednik u preuzimanju utjelovljenja, ne označava vremenski red, jer je preuzimanje cjeline i svih dijelova izvršeno u isti tren. Pokazano je naime da su u isti tren duša i tijelo međusobno sjedinjeni kako bi uspostavili ljudsku narav u Riječi. No time se označava red naravi. Stoga se po onome što je prvo po naravi preuzima ono što je kasnije. A nešto je prvo po naravi na dva načina: na jedan način sa strane djelatnika, na drugi način sa strane tvari; jer ova dva uzroka prethode stvari. Sa strane pak djelatnika, apsolutno je prvo ono što prvo ulazi u njegovu namjeru, a u nekom odnosu je prvo ono od čega počinje njegovo djelovanje, i to zato što je namjera prije djelovanja. Sa strane pak tvari, prvo je ono što prije postoji u pretvorbi tvari. U utjelovljenju pak treba ponajviše paziti na red koji je sa strane djelatnika, jer, kako Augustin kaže u pismu Ad Volusianum, „u takvim stvarima čitav razlog učinjenoga jest moć onoga koji čini“. Očito je pak da je prema namjeri djelatnika dovršeno prije nedovršenoga, a dosljedno tome, cjelina prije dijelova. I stoga treba reći da je Riječ Božja preuzela dijelove ljudske naravi posredstvom cjeline. Slikovito rečeno, kao što je preuzela tijelo zbog reda koji ono ima prema razumskoj duši, tako je preuzela tijelo i dušu zbog reda koji oni imaju prema ljudskoj naravi.

Odgovor na 1. prigovor: iz tih se riječi ne daje razumjeti ništa drugo nego da je Riječ, preuzimajući dijelove ljudske naravi, preuzela čitavu ljudsku narav. I tako je preuzimanje dijelova prije u poretku djelovanja razumski, a ne vremenski. Preuzimanje pak naravi je prije u poretku namjere, što znači biti apsolutno prije, kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: Bog je tako jednostavan da je ujedno i najsavršeniji. I stoga je cjelina sličnija Bogu nego dijelovi, ukoliko je savršenija.

Odgovor na 3. prigovor: osobno sjedinjenje je ono u čemu završava preuzimanje, a ne sjedinjenje naravi, koje proizlazi iz spajanja dijelova.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.