III, q. 58, a. 4
Je li to vlastito Kristu
Prigovor 1. Čini se da sjediti s desne Očeve nije vlastito Kristu. Apostol naime kaže u Ef 2 da nas je „uskrisio i posadio na nebesima u Kristu Isusu“. Ali biti uskrišen nije vlastito Kristu. Dakle, po istom razlogu, niti sjediti s desne Bogu na visinama.
Prigovor 2. Nadalje, kako Augustin kaže u knjizi De symbolo, „to da Krist sjedi s desne Očeve znači prebivati u njegovu blaženstvu“. Ali to mnogim drugima pripada. Dakle, čini se da sjediti s desne Očeve nije vlastito Kristu.
Prigovor 3. Nadalje, sam veli u Otk 3: „Pobjedniku ću dati da sjedne sa mnom na prijestolju mojemu, kao što i ja pobijedih i sjedoh s Ocem svojim na prijestolju njegovu“. Ali po tome Krist sjedi s desne Očeve što sjedi na prijestolju njegovu. Dakle, i drugi koji pobjeđuju sjede s desne Očeve.
Prigovor 4. Nadalje, u Mt 20 Gospodin kaže: „Sjesti s moje desne ili lijeve nije moje dati vama, nego onima kojima je pripravio Otac moj“. To bi se pak uzalud govorilo kad ne bi bilo nekima pripravljeno. Dakle, sjediti s desne ne pripada samo Kristu.
Naprotiv, kaže se u Heb 1: „Kojemu je naime od anđela ikada rekao: Sjedi s moje desne, to jest u boljim mojim dobrima, ili meni po božanstvu jednak?“ Kao da veli: Nijednomu. Ali anđeli su viši od drugih stvorenja. Dakle, mnogo manje ikomu drugome pripada sjediti s desne Očeve negoli samomu Kristu.
Odgovaram: kao što je rečeno, za Krista se kaže da sjedi s desne Očeve ukoliko je prema božanskoj naravi u jednakosti Očevoj, a prema ljudskoj naravi u izvrsnom posjedovanju božanskih dobara ispred ostalih stvorenja. Oboje pak pripada samo Kristu. Odatle nikomu drugome, ni anđelu ni čovjeku, ne pripada sjediti s desne Očeve, osim samomu Kristu.
Odgovor na 1. prigovor: jer je Krist naša glava, ono što je podijeljeno Kristu, podijeljeno je također nama u njemu. I zbog toga, jer je on sam već uskrišen, apostol veli da nas je Bog na neki način s njim suuskrisio, koji ipak u nama samima još nismo uskrišeni, nego imamo biti uskrišeni, prema onome u Rim 8: „Koji je uskrisio Isusa Krista od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša“. I prema istom načinu govora apostol dodaje da nas je posadio na nebesima, naime u tome samome što naša glava, koja je Krist, ondje sjedi.
Odgovor na 2. prigovor: jer je desnica božansko blaženstvo, sjediti na desnici ne označuje jednostavno biti u blaženstvu, nego imati blaženstvo s nekom vladarskom vlašću, i takoreći vlastito i naravno. Što samo Kristu pripada, a nijednomu drugom stvorenju. Može se ipak reći da je svaki svetac koji je u blaženstvu postavljen s desne Bogu. Odatle se i kaže u Mt 25 da će „postaviti ovce s desne“.
Odgovor na 3. prigovor: po prijestolju se označuje sudačka vlast koju Krist ima od Oca. I prema tome kaže se da sjedi na prijestolju Očevu. Drugi pak sveti imaju je od Krista. I prema tome kaže se da sjede na Kristovu prijestolju, prema onome u Mt 19: „Sjedjet ćete i vi na dvanaest prijestolja sudeći dvanaest plemena Izraelovih“.
Odgovor na 4. prigovor: kako Krizostom kaže tumačeći Mateja, „ono mjesto“, to jest sjedenje zdesna, „neprohodno je svima ne samo ljudima, nego i anđelima. Kao što naime to kao osobitost Jedinorođenca postavlja Pavao govoreći: Kojemu pak od anđela ikada reče: Sjedi s moje desne?“ Gospodin dakle nije odgovorio kao da postoje neki koji će sjedjeti, „nego popuštajući molbi onih koji pitaju. To su naime samo jedno tražili: ispred drugih stajati kod njega“. Može se ipak reći da su Zebedejevi sinovi tražili da imaju izvrsnost ispred drugih u sudjelovanju u njegovoj sudačkoj vlasti. Zato nisu tražili da sjede s desne ili lijeve Ocu, nego s desne ili lijeve Kristu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.