III, q. 58, a. 3
Pripada li mu prema ljudskoj
Prigovor 1. Čini se da sjediti s desne Očeve ne pripada Kristu ukoliko je čovjek. Kako naime Damaščanin kaže, „desnicom Očevom nazivamo slavu i čast božanstva“. Ali čast i slava božanstva ne pripada Kristu ukoliko je čovjek. Dakle, čini se da Krist, ukoliko je čovjek, ne sjedi s desne Očeve.
Prigovor 2. Nadalje, sjediti s desne onoga koji kraljuje čini se da isključuje podložnost, jer onaj koji sjedi s desne onoga koji kraljuje, na neki način s njim subaštini kraljevstvo. A Krist je, ukoliko je čovjek, podložan Ocu, kako se kaže u 1 Kor 15. Dakle, čini se da Krist, ukoliko je čovjek, nije s desne Očeve.
Prigovor 3. Nadalje, na Rim 8, na ono: „koji je zdesna Bogu“, Glosa tumači: „to jest, jednak Ocu u časti u kojoj je Bog Otac; ili: zdesna Ocu, to jest u boljim dobrima Božjim“. I na ono u Heb 1: „sjedi zdesna Veličanstvu u visinama“, Glosa: „to jest, u jednakosti Očevoj, iznad svega i mjestom i dostojanstvom“. Ali biti jednak Bogu ne pripada Kristu ukoliko je čovjek, jer prema tome sam kaže u Iv 14: „Otac je veći od mene“. Dakle, čini se da sjediti s desne Očeve ne pripada Kristu ukoliko je čovjek.
Naprotiv, Augustin kaže u govoru De symbolo: „Samu desnicu shvatite vlast koju je primio onaj čovjek uzet od Boga, da dođe suditi onaj koji je prije došao biti suđen“.
Odgovaram: kao što je rečeno, pod imenom se desnice Očeve razumijeva ili sama slava njegova božanstva, ili njegovo vječno blaženstvo, ili sudačka i kraljevska vlast. Ovaj pak prijedlog „s“ (ad) označuje neki pristup k desnici, u kojemu se označuje podudarnost s nekim razlikovanjem, kako je gore rečeno. Što uistinu može biti trostruko. Na jedan način tako da bude podudarnost u naravi, a razlikovanje u osobi. I tako Krist, ukoliko je Sin Božji, sjedi s desne Očeve, jer ima istu narav s Ocem. Zato spomenuto bitno pripada Sinu kao i Ocu. I to znači biti u jednakosti Očevoj. Na drugi način prema milosti sjedinjenja, koja unosi obrnuto razlikovanje naravi i jedinstvo osobe. I prema tome Krist je, ukoliko je čovjek, Sin Božji, i posljedično sjedi s desne Očeve; tako ipak da izraz „ukoliko“ ne označuje stanje naravi, nego jedinstvo podmeta, kako je gore izloženo. Na treći se način spomenuti pristup može razumjeti prema ulijevenoj milosti, koja je obilnija u Kristu negoli u svim drugim stvorenjima, utoliko što je sama ljudska narav u Kristu blaženija od ostalih stvorenja, i nad svim ostalim stvorenjima ima kraljevsku i sudačku vlast. Tako dakle, ako izraz „ukoliko“ označuje stanje naravi, Krist, ukoliko je Bog, sjedi s desne Očeve, to jest u jednakosti Očevoj. Ukoliko je pak čovjek, sjedi s desne Očeve, to jest u Očevim dobrima koja su bolja pred ostalim stvorenjima, to jest u većem blaženstvu, i imajući sudačku vlast. Ako pak izraz „ukoliko“ označuje jedinstvo podmeta, tako također, ukoliko je čovjek, sjedi s desne Očeve prema jednakosti časti, ukoliko naime istom čašću štujemo samoga Sina Božjega s istom uzetom naravi, kako je gore rečeno.
Odgovor na 1. prigovor: Kristovo čovještvo, prema stanjima svoje naravi, nema slavu ili čast božanstva, koju ipak ima po razlogu osobe s kojom se sjedinjuje. Zato na istome mjestu Damaščanin dodaje: „U kojoj“, naime slavi božanstva, „Sin Božji postojeći prije vjekova kao Bog i istobitan Ocu sjedi, dok mu je suproslavljeno tijelo njegovo. Klanja se naime jednoj hipostazi jednim klanjanjem s tijelom njegovim od svakoga stvorenja“.
Odgovor na 2. prigovor: Krist je, ukoliko je čovjek, podložan Ocu ukoliko izraz „ukoliko“ označuje stanje naravi. I prema tome, ne pripada mu sjediti s desne Očeve po razlogu jednakosti, ukoliko je čovjek. Tako mu pak pripada sjediti s desne Očeve ukoliko se time označuje izvrsnost blaženstva i sudačka vlast nad svakim stvorenjem.
Odgovor na 3. prigovor: biti u jednakosti Očevoj ne pripada samoj ljudskoj naravi Kristovoj, nego samo osobi koja preuzima. No biti u boljim dobrima Božjim, ukoliko unosi nadilaženje drugih stvorenja, pripada također i samoj uzetoj naravi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.