Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 58, a. 2

Pripada li mu to prema božanskoj naravi

Prigovor 1. Čini se da sjediti s desne Boga Oca ne pripada Kristu ukoliko je Bog. Krist je naime, ukoliko je Bog, desnica Očeva. Ali ne čini se da je isto desnica nekoga i onaj koji sjedi s njegove desne. Dakle, Krist, ukoliko je Bog, ne sjedi s desne Očeve.

Prigovor 2. Nadalje, u Mk posl. kaže se da je „Gospodin Isus uzet na nebo i sjedi zdesna Bogu“. Ali Krist nije uzet na nebo ukoliko je Bog. Dakle, niti ukoliko je Bog ne sjedi zdesna Bogu.

Prigovor 3. Nadalje, Krist je, ukoliko je Bog, jednak Ocu i Duhu Svetomu. Ako dakle Krist, ukoliko je Bog, sjedi s desne Očeve, jednakim će razlogom i Duh Sveti sjediti s desne Ocu i Sinu, i sam Otac s desne Sinu. Što se nigdje ne nalazi.

Naprotiv, Damaščanin kaže da „desnicom Očevom nazivamo slavu i čast božanstva, u kojoj je Sin Božji postojao prije vjekova kao Bog i istobitan Ocu“.

Odgovaram: kao što je iz prethodnoga očito, pod imenom desnice može se razumjeti troje: na jedan način, prema Damaščaninu, slava božanstva; na drugi način, prema Augustinu, blaženstvo Očevo; na treći način, prema istome, sudačka vlast. Sjedenje pak, kako je rečeno, označuje ili prebivanje, ili kraljevsko ili sudačko dostojanstvo. Odatle sjediti s desne Očeve nije ništa drugo doli zajedno s Ocem imati slavu božanstva, i blaženstvo, i sudačku vlast, i to nepromjenjivo i kraljevski. To pak pripada Sinu ukoliko je Bog. Odatle je očito da Krist, ukoliko je Bog, sjedi s desne Očeve; tako ipak da ovaj prijedlog „s“ (ad), koji označuje usmjerenost, unosi samo osobno razlikovanje i red podrijetla, a ne stupanj naravi ili dostojanstva, kojega nema u božanskim osobama, kako je u Prvome dijelu navedeno.

Odgovor na 1. prigovor: za Sina se kaže da je desnica Očeva po prikladnosti, na način na koji se također naziva moć Očeva. Ali desnica Očeva prema trima spomenutim značenjima jest nešto zajedničko trima osobama.

Odgovor na 2. prigovor: Krist je, ukoliko je čovjek, uzet na božansku čast, koja se u spomenutom sjedenju označuje. No ipak ona božanska čast pripada Kristu, ukoliko je Bog, ne po nekom uzeću, nego po vječnom podrijetlu.

Odgovor na 3. prigovor: ni na koji se način ne može reći da Otac sjedi s desne Sinu ili Duhu Svetomu, jer Sin i Duh Sveti vuku podrijetlo od Oca, a ne obrnuto. No za Duha se Svetoga u pravom smislu može reći da sjedi s desne Ocu ili Sinu prema spomenutom smislu, premda se prema nekom pripisivanju pripisuje Sinu, kojemu se pripisuje jednakost, kao što Augustin kaže da je „u Ocu jedinstvo, u Sinu jednakost, u Duhu Svetome povezanost jedinstva i jednakosti“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.