Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 58, a. 1

Sjedi li Krist s desne Očeve

Prigovor 1. Čini se da Kristu ne dolikuje sjediti s desne Boga Oca. Desno naime i lijevo jesu razlike tjelesnih položaja. Ali ništa tjelesno ne pripada Bogu, jer „Bog je duh“, kako se nalazi u Iv 4. Dakle, čini se da Krist ne sjedi s desne Očeve.

Prigovor 2. Nadalje, ako netko sjedi s desne nekoga, onaj sjedi s njegove lijeve. Ako dakle Krist sjedi s desne Očeve, slijedi da Otac sjedi s lijeve Sinove. Što je neprikladno.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da sjediti i stajati imaju opreku. Ali Stjepan kaže u Dj 7: „Evo, vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Božje moći“. Dakle, čini se da Krist ne sjedi s desne Očeve.

Naprotiv, kaže se u Mk posl.: „Gospodin Isus, pošto im progovori, bi uzet na nebo i sjedi zdesna Bogu“.

Odgovaram: u nazivu sjedenja možemo razumjeti dvoje: naime smiraj, prema onome u Lk posl.: sjedite ovdje u gradu; i također kraljevsku ili sudačku vlast, prema onome u Izr 20: „Kralj koji sjedi na prijestolju sudačkome raspršuje svako zlo pogledom svojim“. Na oba dakle načina Kristu dolikuje sjediti s desne Očeve. Na jedan doduše način ukoliko vječno ostaje neraspadljiv u Očevu blaženstvu, koje se naziva njegovom desnicom, prema onome u Psalmu: „Naslade su u tvojoj desnici zauvijek“. Odatle Augustin kaže u knjizi De symbolo: „Sjedi s desne Očeve: sjediti shvatite prebivati, kako kažemo o ma kojem čovjeku: u onoj je zemlji sjedio tri godine. Tako dakle vjerujte da Krist prebiva u desnici Boga Oca: blažen je naime, i ime je samoga blaženstva desnica Očeva“. Na drugi se način kaže da Krist sjedi s desne Očeve ukoliko s Ocem subaštini kraljevstvo, i od njega ima sudačku vlast, kao što onaj koji sjedi uz kralja s desne, prisjedi mu u kraljevanju i suđenju. Odatle Augustin kaže u drugom govoru De symbolo: „Samu desnicu shvatite vlast koju je primio onaj čovjek uzet od Boga, da dođe suditi onaj koji je prije došao biti suđen“.

Odgovor na 1. prigovor: kako Damaščanin kaže u IV. knjizi, „ne govorimo o mjesnoj desnici Očevoj. Kako će naime onaj koji je neobuhvatljiv zadobiti mjesnu desnicu? Desno naime i lijevo pripadaju onome što je prostorno omeđeno. Desnicom pak Očevom nazivamo slavu i čast božanstva“.

Odgovor na 2. prigovor: taj razlog polazi prema tome što se sjediti s desne razumije tjelesno. Odatle Augustin kaže u jednom govoru De symbolo: „Ako tjelesno shvatimo da Krist sjedi s desne Očeve, onaj će biti s lijeve. Ondje pak“, to jest u vječnom blaženstvu, „sve je desnica, jer ondje nema nikakve bijede“.

Odgovor na 3. prigovor: kako Grgur kaže u homiliji o Uzašašću, „sjediti pripada onome koji sudi, a stajati onome koji se bori ili pomaže. Stjepan je dakle, postavljen u naporu borbe, vidio gdje stoji onaj koga je imao za pomoćnika. Ali njega poslije uzašašća Marko opisuje da sjedi, jer će se poslije slave svojega uzeća na koncu vidjeti kao sudac“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.