Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 57, a. 2

Prema kojoj mu naravi pripada uzašašće

Prigovor 1. Čini se da uzašašće na nebo pripada Kristu prema božanskoj naravi. Kaže se naime u Psalmu: „Uziđe Bog uz klicanje“; i u Pnz 33: „Koji se uspinje na nebo tvoj je pomoćnik“. Ali to se govori o Bogu i prije Kristova utjelovljenja. Dakle, Kristu pripada uzaći na nebo ukoliko je Bog.

Prigovor 2. Nadalje, istoga je uzaći na nebo čijega je sići s neba, prema onome u Iv 3: „Nitko ne uziđe na nebo osim onoga koji siđe s neba“; i u Ef 4: „Koji siđe, isti je onaj koji i uziđe“. Ali Krist je sišao s neba ne ukoliko je čovjek, nego ukoliko je Bog: njegova ljudska narav naime prije nije bila na nebu, nego božanska. Dakle, čini se da je Krist uzišao na nebo ukoliko je Bog.

Prigovor 3. Nadalje, Krist je svojim uzašašćem uzišao k Ocu. Ali do Očeve jednakosti nije došao ukoliko je čovjek, jer tako kaže: „Veći je od mene“, kako se nalazi u Iv 14. Dakle, čini se da je Krist uzišao ukoliko je Bog.

Naprotiv, na Ef 4, na ono: „A to što uziđe, što je doli da i siđe“, Glosa kaže: „Bjelodano je da je prema čovještvu Krist sišao i uzišao“.

Odgovaram: riječ „prema“ može označivati dvoje: naime stanje onoga koji uzlazi i uzrok uzašašća. I ako doduše označuje stanje onoga koji uzlazi, tada uzašašće ne može pripadati Kristu prema stanju božanske naravi. Kako zato što ništa nije više od božanstva kamo bi mogao uzaći; tako i zato što je uzašašće mjesno gibanje, koje ne pristaje božanskoj naravi, koja je nepokretna i nemjesna. No na taj način uzašašće pristaje Kristu prema ljudskoj naravi, koja se obuhvaća mjestom i može biti podložna gibanju. Stoga ćemo pod tim smislom moći reći da je Krist uzišao na nebo ukoliko je čovjek, a ne ukoliko je Bog. Ako pak riječ „prema“ označuje uzrok uzašašća, budući da je Krist snagom božanstva uzišao na nebo, a ne iz snage ljudske naravi, trebat će reći da je Krist uzišao na nebo ne ukoliko je čovjek, nego ukoliko je Bog. Odatle Augustin kaže u govoru o Uzašašću: „Od našega je bilo što je Sin Božji visio na križu, od njegova što je uzišao“.

Odgovor na 1. prigovor: oni se mjerodavni navodi proročki govore o Bogu ukoliko se imao utjeloviti. Može se ipak reći da uzašašće, premda u pravom smislu ne pripada božanskoj naravi, može joj ipak preneseno pripadati, ukoliko se naime kaže da se uspinje u srcu čovjeka kada se srce čovjeka podlaže i ponizuje pred Bogom. I na isti se način preneseno kaže da uzlazi u odnosu na bilo koje stvorenje, iz toga što ga podlaže sebi.

Odgovor na 2. prigovor: isti je onaj koji je uzišao i koji je sišao. Augustin naime kaže u knjizi De symbolo: „Tko je onaj koji je sišao? Bog čovjek. Tko je onaj koji je uzišao? Isti taj Bog čovjek“. Drukčiji se pak silazak dvostruko pripisuje Kristu. Jedan doduše kojim se kaže da je sišao s neba. Koji se doduše pripisuje Bogu čovjeku ukoliko je Bog. Ne treba naime taj silazak razumjeti prema mjesnom gibanju, nego prema samoponištenju, po kojemu je, premda bijaše u obličju Božjemu, uzeo obličje sluge. Kao što se naime kaže poništen ne iz toga što bi izgubio svoju puninu, nego iz toga što je uzeo našu neznatnost; tako se kaže da je sišao s neba ne zato što bi napustio nebo, nego zato što je zemaljsku narav uzeo u jedinstvo osobe. Drugi je pak silazak kojim je sišao u donje dijelove zemlje, kako se kaže u Ef 4. Koji je doduše mjesni silazak. Odatle pristaje Kristu prema stanju ljudske naravi.

Odgovor na 3. prigovor: za Krista se kaže da uzlazi k Ocu ukoliko uzlazi na sjedenje s desne Očeve. Što doduše pripada Kristu na neki način prema božanskoj naravi, a na neki način prema ljudskoj, kako će se niže reći.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.