III, q. 57, a. 1
Je li bilo prikladno da Krist uziđe
Prigovor 1. Čini se da nije bilo prikladno da Krist uziđe. Filozof, naime, veli u II De caelo da „ona bića koja se u najboljem stanju nalaze, posjeduju svoje dobro bez gibanja“. No, Krist se nalazio u najboljem stanju, jer i prema božanskoj naravi jest najviše dobro; i prema ljudskoj naravi u najvišem je stupnju proslavljen. Dakle, svoje dobro ima bez gibanja. No, uzašašće je određeno gibanje. Dakle, nije bilo prikladno da Krist uziđe.
Prigovor 2. Nadalje, sve što se giba, giba se radi nečega boljega. No, Kristu nije bilo bolje biti na nebu negoli na zemlji; ništa mu, naime, nije naraslo po tome što je bio na nebu, ni što se tiče duše ni što se tiče tijela. Čini se, dakle, da Krist nije trebao uzići na nebo.
Prigovor 3. Nadalje, Sin Božji uzeo je ljudsku narav radi našega spasenja. No, bilo bi korisnije za spasenje ljudima da je uvijek boravio s nama na zemlji, kao što je sam rekao svojim učenicima, Lk 17: „Doći će dani kada ćete zaželjeti vidjeti jedan dan Sina Čovječjega, i nećete vidjeti“. Čini se, dakle, da nije bilo prikladno da Krist uziđe na nebo.
Prigovor 4. Nadalje, kako Grgur veli u XIV knjizi Moral., Kristovo tijelo ni u čemu nije bilo promijenjeno nakon uskrsnuća. No, nije neposredno nakon uskrsnuća uzišao na nebo, jer sam veli nakon uskrsnuća, Iv 20: „Još nisam uzišao k Ocu svojemu“. Čini se, dakle, da ni nakon četrdeset dana nije trebao uzići.
Naprotiv, Gospodin veli, Iv 20: „Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu“.
Odgovaram: treba reći da mjesto mora biti razmjerno onomu što je smješteno. Krist je pak po uskrsnuću započeo besmrtan i neraspadljiv život. Mjesto pak u kojemu mi prebivamo jest mjesto nastajanja i propadanja, dok je nebesko mjesto mjesto neraspadljivosti. I stoga nije bilo prikladno da Krist nakon uskrsnuća ostane na zemlji, nego je bilo prikladno da uziđe na nebo.
Odgovor na 1. prigovor: ono što se u najboljem stanju nalazi tako da bez gibanja posjeduje svoje dobro jest Bog, koji je posve nepromjenjiv, prema onome iz Mal 3: „Ja sam Gospodin, i ne mijenjam se“. Svako je pak stvorenje na neki način promjenjivo, kako je očito po Augustinu, VIII Super Gen. ad litt. I budući da je narav koju je Sin Božji uzeo ostala stvorena, kako je očito iz onoga što je gore rečeno, nije neprikladno ako joj se pripisuje neko gibanje.
Odgovor na 2. prigovor: po tome što je Krist uzišao na nebo, ništa mu nije priraslo što se tiče onoga što je od biti slave, bilo prema tijelu bilo prema duši; ipak mu je nešto priraslo što se tiče doličnosti mjesta, što pripada dobromu stanju slave. Ne da bi njegovo tijelo zadobilo išta ili od savršenstva ili od očuvanja iz nebeskoga tijela, nego jedino zbog određene doličnosti. A to je na neki način pripadalo njegovoj slavi. I o toj je doličnosti imao određenu radost; ne uistinu da bi se tada iznova počeo tome radovati kada je uzišao na nebo, nego jer se na nov način tome radovao, kao o ispunjenoj stvari. Otuda na ono iz Psalma: „Milina je u desnici tvojoj zauvijek“, Glosa veli: „Užitak i radost bit će mi u sjedenju s tobom skrivenoj od ljudskih pogleda“.
Odgovor na 3. prigovor: premda je tjelesna prisutnost Kristova bila oduzeta vjernicima po uzašašću, prisutnost pak njegova božanstva uvijek je uza vjerne, prema onome što sam veli, Mt na kraju: „Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. Jer onaj koji je uzišao na nebesa, ne napušta posinjene“, kako papa Leon veli. No, samo uzašašće Kristovo na nebo, kojim nam je svoju tjelesnu prisutnost oduzeo, bilo nam je korisnije negoli bi tjelesna prisutnost bila. Prvo uistinu radi porasta vjere, koja je o neviđenome. Otuda sam Gospodin veli u Iv 16 da će Duh Sveti došavši uvjeriti svijet o pravednosti, naime onih koji vjeruju, kako Augustin veli tumačeći Iv: „Sama naime usporedba vjernih jest prijekor nevjernih“. Otuda dodaje: „Jer idem k Ocu, i više me nećete vidjeti; blago naime onima koji ne vidješe, a vjeruju. Bit će stoga naša pravednost o kojoj se svijet uvjerava, jer ćete u mene, koga nećete vidjeti, vjerovati“. Drugo, za podizanje nade. Otuda sam veli, Iv 14: „Ako odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja“. Time, naime, što je Krist uzetu ljudsku narav smjestio na nebo, dao nam je nadu da ćemo onamo prispjeti; jer „gdje bude tijelo, ondje će se okupiti i orlovi“, kako se veli u Mt 24. Otuda se i u Mih 2 veli: „Uzišao je otvarajući put pred njima“. Treće, za usmjeravanje osjećaja ljubavi na nebesko. Otuda veli apostol, Kol 3: „Tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu; za onim što je gore težite, ne za onim što je na zemlji“. Kako se, naime, veli u Mt 6: „Gdje je tvoje blago, ondje je i tvoje srce“. I budući da je Duh Sveti ljubav koja nas zanosi u nebesko, stoga Gospodin veli učenicima, Iv 16: „Korisno je za vas da ja odem. Jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama“. Što tumačeći Augustin, super Ioan., veli: „Ne možete primiti Duha dokle god ustrajete u tome da po tijelu poznajete Krista. No, dok je Krist tjelesno odlazio, ne samo Duh Sveti, nego i Otac i Sin bili su im prisutni duhovno“.
Odgovor na 4. prigovor: premda je Kristu koji uskrsuje u besmrtan život pristajalo nebesko mjesto, ipak je odgodio uzašašće kako bi se potvrdila istina uskrsnuća. Otuda se veli u Dj 1 da se „poslije svoje muke pokazao živim učenicima u mnogim dokazima kroz četrdeset dana“. Gdje neka Glosa veli: „Zato što je četrdeset sati bio mrtav, četrdeset dana potvrđuje da živi. Ili se po četrdeset dana može razumjeti vrijeme sadašnjega vijeka, u kojemu Krist u Crkvi boravi, prema tome što se čovjek sastoji od četiri elementa i poučava se protiv prijestupa Dekaloga“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.